Lijepo je danas biti navijač Hajduka. Nakon godina frustracija i loših igara na Maksimiru, a i protiv Dinama općenito, došla je ta slatka pobjeda u trenutku kada su Modrima bodovi najpotrebniji.
Hajduk je jučer odigrao disciplinirano i kocentrirano svih 90 minuta defanzivnim pristupom koji nije omiljen, ali kada se odradi vrhunski i uz to još srušiš najvećeg rivala, nema što drugo nego ih pohvaliti i čestitati na zasluženoj pobjedi. Doslovno svaka Hajdukova kontra je predstavljala opasnost, a skoro svaki napad je Dinamo išao rješavati slanjem lopte na Soudanija. No, Soudani jučer nije uspio opravdati svoj nadimak, jednostavno je to bio dan Dantea Stipice koji je bez sumnje odigrao najbolju utakmicu u svojoj karijeri.
Da vam odmah budem iskren, teški sam fanatik Hajduka. I kao takav fanatik, nakon što su slegle emocije, malo više sam spustio tenzije i sagledao realno stvari.
Ova momčad je ista ona koja je nedavno izgubila od Osijeka. Također, ova je momčad isto nadigrala i taktički “ubila” Rijeku na Poljudu. Ali opet, nakon onako dobro odrađenih priprema smo remizirati sa tadašnjim fenjerašem Splitom. I evo sada pobijeda nad Dinamom na Maksimiru.
Ono što želim reći je da toliko dizanja i padova u tako kratko vrijeme nisam dugo osjetio.
“Ko bi gori sad je doli, ko bi doli sad je gori” – bi bio nekakav odgovarajući opis Hajdukova proljeća. Trenutno, sad smo i više nego gori. Sada nam glave lebde na nebu, a već u srijedu nam dolazi Split. Utakmica koja uvijek dođe za spuštanje na zemlju. Ništa neće biti drugačije ni u srijedu.
Apetiti navijača su narasli, očekuje se pobjeda. Neki bi rekli da je pobjeda nad Dinamom donijela nekakav mir. Ni slučajno. Ma kakvi. Očekuje se odmah pobjeda, da ne kažem niz njih, barem 10 – 15 tisuća navijača kojima “malo za sriću triba”. Šta ćemo, mentalitet je takav, a takav sam i sam.
Iskreno, nadam se samo da ne uleti ćorak i vratimo se slegnute glave i potrošenih živaca kao što sam dosta puta ove sezone. Ekipa je i protiv Rijeke i Dinama pokazala da može, nek se napokon nakon 2 utakmice kazne dodatno pokažu na Poljudu.
Pobjeda im je sigurno digla samopouzdanje, a pogotovo vrataru Danteu Stipici. Drugi put da ga spominjem, ali stvarno mi je drag i momak je na mistu. Dante je čak 6 godina proveo na posudbama, sjedenju na klupi, tu i tamo kojoj utakmici, čak je i uz nogomet studirao pravo, strpljivo čekao svoju priliku, ali došao je i njegov red da ugrabu tu priliku i dokaže da je igrač koji zaslužuje nositi dres Hajduka.
http://nogometne-vijesti.hr/hrvatski-nogomet/video-veliki-sok-maksimiru-hajduk-srusio-dinamo-ante-erceg-junak-derbija/