ANALIZA: Jesu li ovo razlozi zbog kojih je Hajduk Split neozbiljan i prosječan klub!

FOTO:

Napominjemo da se stav stranice Nogometne-vijesti.hr ne mora nužno slagati sa osobnim stavom autora ovoga teksta.

Odmah u samom uvodu ću vam dati do znanja kako sam navijač Dinama, ali jedna lakša verzija navijača. Nisam tip osobe koji ide na sjevernu tribinu među glavne dečke, jer me to nikad nije zanimalo, pa čak ni kad sam bio samo klinac… Više sam bio tip koji će sjediti na istoku ili zapadu te sa nekoliko prijatelja komentirati utakmicu. Pod tim mislim da bi hvalili ili kritizirali naše odnosno protivničke igrače. Raspravljali bi koji potez želimo vidjeti od uprave i to je to. Glavne dečke respektiram, ali samo one koji zaista razumiju igru zvanu nogomet, jer smatram da većina tih navijača dolazi samo radi zafrkancije te kako bi ubili vrijeme. Nikada nisam vidio smisao tome, ali svako ima svoj život i tu nemam što pametovati. Naravno, lijepo mi je vidjeti kad se pjeva u čast voljenom klubu dok vrijeđanja protivnika ne mogu shvatiti i jednostavno ne želim.  U redu je kad posvetiš recimo 5-10 minuta i već poznatim prostotama počastiš goste, ali preko toga po meni je jednostavno BOLEST. To se radi o žestokim kompleksima.

To je za uvod, a sad se idemo baciti na probleme zbog kojih je Hajduk danas neozbiljan i prosječan klub. Ma koliko god to smetalo njegovim navijačima…

1. NEREALNI NAVIJAČI

Ovo je posebna boljka. Često se govori kako Hajduk vodi ulica, a oni onda bace kontru da li ulica vodi i Barcelonu, Benficu, Borussiu Dortmund i još neke klubove sa zapada. Problem je što su to puno veći klubovi od Hajduka te tamo nećete vidjeti nikakve igrice u vodstvu kluba dok je ovdje posebna priča svidjelo se to navijačima Hajduka ili ne. Moraju si priznati da Torcida ima velike prste u današnjem Hajduku. Isto tako baš su oni bili ti koji su spasili svoj Hajduk od stečaja, to je za svaku pohvalu, ali vođenje kluba je sasvim druga dimenzija.  Torcidu masovno respektiram i bez obzira što sam navijač Dinama, osobno smatram kako je Torcida, ne samo najbolja u državi, već među najboljim grupama na svijetu. Od dekoracija na tribino pa sve do prekrasnim povika koji su posvećeni upravo Hajduku.

U probleme ulazi nevjerojatno zaluđeni pogled prosječnog navijača Hajduka. Naime, oni uporno guraju svoje igrače u nebesa i dosta ozbiljno uz ime im dodjele nadimke poznatih nogometaša. Tako će jedan Lorenco Šimić postati hrvatski “Pique”, a Nikola Vlašić će biti novi “Iniesta”. I slične bljuvotine koje samo nepotrebno nabijaju dodatni pritisak igračima “Bilih”. Dalje, nisu mi jasni kad često govore da igrači i uprava imaju njihovu maksimalnu podršku, a onda nakon samo prvog kiksa viču: “Dobit ćete batine. Skidajte dresove”. Za mene to nije zdrava i normalna potpora već upravo suprotno.

I još jedna stvar mi jednostavno nikako ne ulazi u glavu svih ovih godina. Svi dobro znamo da klub financijski stoji katastrofalno i da im se ne piše dobro već nekoliko godina, ali to kao da namjerno ignoriraju sami navijači. Kako bi normalan navijač komentirao uporno kršenje zakona te nabijanje kazni “voljenom” klubu apsolutno svaku prokletu utakmicu. Kakva je to ljubav? 

Često volim otići na facebook stranice koje imaju veze s Hajdukom. Nakon apsolutno svakog kiksa posebno se pljuje po sucima, Mamiću, Šukeru i HNS-u, ali tako rijetko pročitam SAMOKRITIKU, riječ koja ne postoji u rječniku navijača Hajduka. Jednostavno ne žele primiti konstruktivnu i realnu kritiku. Dojma sam da djecu od malih nogu uče kako moraju mrziti drugačije od sebe, a da je Hajduk sve u životu. Ovo drugo je sasvim u redu, ali odvratno je čitati komentare mladih kad krenu s vrijeđanjem drugih.

Poštujem tu zaluđenost prema Hajduku, to je nekima jako pozitivna stvar u životu. Ali je žalosno vrijeđati drugačije od sebe i one koji ne dijele isto mišljenje s tobom. Upravo to se događa s navijačima Hajduka već nekoliko godina. Jednostavno moraš reći ono što žele čuti inače te očekuje vrijeđaona najmilijih ili tebe osobno.

2. UPRAVA

Moram biti vrlo iskren i priznati svima vama da mi nedostaje gospodin Marin Brbić, bivši predsjednik Hajduka. Doimao se baš uvijek kao simpatičan i iskreni gospodin, a i vrlo brzo su ga svi zavoljeli. Svaki pravi navijač kluba mora mu zauvijek biti zahvalan zbog onog što je napravio za klub. U travnju ove godine je rekao: “Kad sam dolazio, klub je imao dug od 101 milijun kuna, zbog neplaćanja ga je suspendirao Hrvatski nogometni savez, na pripremama smo igrali u markerima, plaće su zaposlenicima kasnile pet mjeseci, igračima tri mjeseca, vjerovnici su prijetili, sponzora gotovo da i nije bilo… Iskreno, tada je u klubu vladao kaos. Neću ni spominjati da sam zatekao 110 sudskih sporova, danas ih je ostalo još sedam, a s 1. travnja ove godine Hajduk više ne duguje nijednu plaću!”. 

Brbić je išao korak po korak, ali ove godine ipak je morao otići. Nadzorni odbor mu je pokazao izlazna vrata i stiglo je novo rješenje, a trenutno to izgleda kao očajna opcija jer ništa se nije promijenilo. Postavlja se pitanje tko su ti ljudi u nadzornom odboru, a najbolji odgovor dao je vlasnik tvrtke Tommy, Tomislav Mamić: “Trener Burić rukovao se s “nadzornicima”, a jedan mu je kazao: “Dobar dan, gospodine Vulić”. To vam sve govori o tome tko je u Nadzornom odboru”. 

I više je nego očito da je Hajduk odlaskom Brbića otišao krivim smjerom. Nekad je bilo mučno vidjeti toliko pričanja o sucima i takozvanoj nepravdi prema Hajduku, ali tu se vidjeli koliko je bivšem predsjedniku stalo do ljudi koji vole Hajduk. Vidite li vi možda logiku u njegovom odlasku? Mi ne vidimo…

3. MIJENJAMO TRENERA JER ON JE GLAVNI PROBLEM

Ovo je ne problem samo Hajduka, već apsolutno svakog hrvatskog kluba. Izuzev možda Rijeke koja je na sreću pokazala strpljenje i sad im se to na lijep način vraća. Matjaž Kek je Rijeku vjerojatno kupio s onim ulascima u grupnu fazu Europske lige, i to dvije godine u nizu. A nakon toga, zamislite, čovjek ispadne od Aberdeena i Osmanlispora, ali ne dobije otkaz! Spominjem to jer je pravi dokaz kako u Rijeci vjeruju svom treneru unatoč neočekivanim kiksevima. Ipak, mora se priznati da je pravi kiks samo protiv Aberdeena jer turski klub je puno ozbiljnija prepreka.

Strpljenje je vjerojatno i glavni ključ uspjeha. To u Splitu nikako ne mogu shvatiti. Ne mogu vjerovati da oni zaista misle kako će konstantni promjenama na klupi nešto napraviti. Ponašaju se kao da će doći jedan trener koji će s čarobnim štapićem od prosječnih igrača napraviti top klase za HNL. A Hajduk ih danas ima sve manje i manje. Neka se igrači Hajduka ne naljute, ali jedini igrač tamo dostojan Hajduka trenutno je Lovre Kalinić, a i on je čini se na odlasku… Vjerojatno sam u krivu, i u toj grupi igrača možda je još koje ime dostojno nositi dres Hajduka, ali većina to nikako nisu.

Kad kažem strpljenje onda mi prvi na pamet pada Damir Burić Šolta. Čovjek je radio odličan posao, uspio je afirmirati nekoliko igrača i onda su ga potjerali poput nekakvog jadnika. On to nije zaslužio. Nisam imao pojma tko je on kad su ga predstavljali, a tako nisam znao ni za Marijana Pušnika te sada ovog španjolskog “Mourinha” Joana Carrilla. Svima njima će biti zajedničko to što uprava neće imati strpljenja s njima. Ipak, dojma sam da oni zaista potajno vjeruju kako Hajduk može do kraja u borbi s Dinamom i Rijekom te da zbog toga redovito mijenjaju trener. Oh, u kavoj su samo oni zabludi…

4. ZAŠTO KLUB NE ZNA PRODAVATI IGRAČE KAKO TREBA?

Ajme, kakva li je tek ovo boljka! Nisam se mogao prestati smijati kad je tata Sušić otvoreno napao izjavivši kako je Zdravko Mamić stopirao transfer njegovog sina u Inter. Zbilja, gospodine Sušić? Inter će kasnije otići po Brozovića, a više nego očito je da su izabrali dobro, jer Sušić je tek ovog ljeta otišao u belgijski Genk. Ako je toliko kvalitetan igrač, i da ga je zaista Inter toliko želio, zašto onda nije završio u klubu sličnog renomea poput Intera već u belgijskom Genku?  Čista nova nebuloza iz Splita!

Čisto me zanima tko vodi te pregovore u Hajduku kad na stol dođu ponude za igrače i kad se treba riješiti posao. Kako im talentirani igrači odlaze za tako male cifre? Pitanje na koje ni oni sami ne znaju odgovoriti, ali neće nikako priznati da jednostavno ne znaju to raditi.

Možda je i tu jednostavnije optužiti Mamića, Šukera i ostale. Dok to ne nauče, igrači će i dalje iz kluba odlaziti za mizerne cifre.

5. ŠKOLA NOGOMETA HAJDUK, POSTOJI LI TO?

Svi već dobro znamo onu poznatu frazu “Bili tići”. Meni jedna od simpatičnijih stvari vezanih uz sam Hajduk. Ali gdje su oni? Zlobnici se sad rugaju da su to postali “Crni tići” s obzirom na broj tamnoputih igrača i stranaca koji su u klubu.

Već je nekoliko skandala izbilo u Hajduku na temu “zašto igraju tatini sinovi?”. Talentirani klinci kao da ne mogu doći do prilike tamo, pa moraju na drugim adresama pokazati koliko vrijede. Upravo ta priča vrijedi za Hajduk, a nedavni skandal u vezi igrača Frane Vojkovića to savršeno prikazuje. Optužbe, vrijeđanja, prijetnje i slične stvari, postale su svakodnevica u velikanu iz Splita.

I postavlja se pravo pitanje zašto dolazi toliko stranaca ako kod kuće imaš svoje djece? Zašto im ne žele dati prilike? Manageri, lova ili nešto treće? Što je pravi problem u klubu?

6. UPORNO GURANJE NOSA U TUĐE DVORIŠTE

Ovo je fascinantno s njihove strane. Ne mogu vjerovati da toliko energije troše u komentiranje drugih. Ipak, to su grijesi prošle uprave pa se ovo baš i ne odnosi na aktualne ljude u klubu ali opet neki i dalje to rade.

Rugaju se Dinamu što se “sramoti” u Ligi prvaka dok Hajduk ne može proći Slovan Liberec ili Maccabi, dva ne tako jaka kluba koje bi realno malo jači Hajduk izbacio bez problema, u to sam itekako siguran. Pa se rugaju jednoj Rijeci koja je u samo dvije sezone skupila više bodova u Europi nego Hajduk otkad imamo samostalnu Hrvatsku. Pa im se rugaju zato što imaju privatnog vlasnika i ne znam što još da ovdje dodam.

Prvo i osnovno, nemoj pametovati drugima o nogometu i vođenju kluba sve dok ti se vlastiti klub nalazi u blatu. Vrlo je jednostavno. I nije baš čudno što je Hajduk postao tako omražen u hrvatskim prostorima. Redovito se komentiraju tuđi potezi, a mnogima to naravno nije lijepo za gledati i slušati.

7. ZAŠTO SE BOJE PRIVATNIKA?

Vrlo zanimljivo da navijači nisu ni pisnuli dok je bilo novca. Onda je očito sve bilo u redu, jer momčad je bila jaka i konkurentna ali je Dinamo ipak bio malo jači. Nakon što su se nagomilali dugovi odjednom je taj “socios model” postao jedini ispravni put za navijače Hajduka. U redu, nemam apsolutno ništa protiv takvog vođenja, ali to na ovim prostorima baš i ne može funkcionirati. Hajduk je pravi primjer zašto.

Došao je taj čudnovati Michael Glover koji se pokazao kao pravi prodavač magle jer u Istri nije baš nešto napravio. Klub nije ni blizu vrha, a jedva se spasi od ispadanja. Ali navijači Hajduka nikako da shvate da je nogomet danas novac. Meni je prvom žao što je došlo do toga ali tako je. Danas imati novac znači mnogo, ali to naravno ne znači da će te dovesti do cilja.

Zar ne postoji netko tko je dovoljno sposoban da preuzme te dugove i da Hajduk napokon prodiše, napokon smogne snage dovoditi igrače dostojne imena kluba poput Hajduk, a ne da se krpaju sa nekim tamo prosječnim strancima koji ne mogu naći ozbiljniji angažman.

Koliko god teško to priznati navijaču Hajduka, ali baš veliki rival Rijeka je lijepa priča. Nadomjeste kako treba odlaske ključnih igrača i rade pravu stvar. Baš zato im želim da dođu do naslova prvaka Hrvatske po prvi put u povijesti. Nadam se da i hoće.

FINALE

Na samom kraju moram reći kako ne mrzim Hajduk već je ovo samo moje osobno mišljenje kako je klub već godinama okrenut prema krivom pravcu te da neće biti promjene još jako dugo. Hajduk vodi ulica, Hajduk vode nesposobni ljudi koji ne razumiju nogomet kako treba i ne piše im se dobro.

Osuđeni su na prosječne plasmane u domaćem prvenstvu, a u grupnu fazu Europske lige mogu ući samo na Football Manageru. Osuđeni su prodavati igrače po mizernim cijenama. Osuđeni su plaćati kazne zbog čudljivih navijača koji “vole” klub. Osuđeni su na redoviti cvilež. Osuđeni su, da skratim, na totalnu negativu i pravu propast.

Duga cesta, koju toliko spominju, bit će aktualna i više od desetak godina…

 

 

Komentari

komentara

« Povratak