Nakon 14 godina posta, u sezoni 2005./2006. Barcelona je, za neke neočekivano, zasjela na tron prvaka Europe. Pod vodstvom Franka Rijkaarda, Ronaldinho, Deco, Puyol, Eto’o i ostatak ekipe iznenadili su starog lisca Arsena Wengera i pobijedili njegov Arsenal s rezultatom 2:1. Arsenal je poveo u 37. minuti no u zadnjih 15 minuta Barcelona je okrenula utakmicu i pogodcima Eto’oa i Bellettija osigurala naslov pobjednika Lige prvaka. Otad je prošlo više od deset godina. Gdje je početna jedanaestorica danas?
Victor Valdes
Najbolje dane svoje vratarske karijere proživio je u Barceloni (od 2000. do 2014.), međutim, Valdes nije bio zadovoljan na Camp Nou, zbog navodno prevelikog pritiska. U siječnju 2015. potpisao je za Manchester United no nije uspio izgurati Davida de Geu, a zbog odbijanja igranja za drugu momčad – posuđen je u belgijski Standard Liege. Sredinom 2016. potpisao je dvogodišnji ugovor za Middlesbrough gdje je trenutno drugi golman.
Carles Puyol
Jedan je od onih igrača koji su cijele karijere ostali vjerni istom klubu, a deset godina je u Barceloni nosio kapetansku traku. Miljenik Barcinih navijača bio je pravi vođa na terenu, iznimno požrtvovan i uporan. Nažalost, posljednjih se godina igračke karijere borio s ozljedama, a od nogometa se konačno oprostio 2014. godine. Kratko vrijeme bio je asistent Barceloninog sportskog direktora, Andona Zubizarrete, no kad je potonji dobio otkaz i Puyol se povukao. Trenutno je ponosni vlasnik vlastite nogometne agencije, a poslovni partner mu je Iván de la Peña, također umirovljeni igrač Barcelone.
Oleguer
Vjerojatno najmanje prepoznatljiv član ove slavne momčadi, ostao je zapamćen više po svojim političkim i filozofskim stavovima nego po podvizima na terenu. Nakon Barcelone, igrao je za Ajax, a nogometnu je karijeru završio 2011. godine uz objašnjenje da „više nije zaljubljen u taj sport“. Olegur je i danas primjer netipičnog nogometaša, jer osim što je završio ekonomiju na Sveučilištu u Barceloni, ostao je zapamćen kao jedini u klubu koji nije vozio luksuzne sponzorske automobile. Autor je brojnih članaka i knjige, a predmet njegovog interesa je borba za samostalnost Katalonije.
Rafael Marquez
Osvojivši 2006. godine s Barcelonom Ligu prvaka, postao je prvi Meksikanac kome je to uspjelo. Nakon odlaska iz Barcelone, 2010. Marquez je promijenio nekoliko klubova, a igra još i danas i to u meksičkom klubu Atlas, u kojem je i započeo karijeru 1996. S gotovo 38 godina i dalje je u dobroj formi, a ističe se i kao kapetan Meksičke reprezentacije. Osim nogometa, bavi se i humanitarnim radom – osnovao je dobrotvornu organizaciju Fundacion Rafa Marquez, koja podržava 700 siromašne djece u centrima diljem Meksiku. Cilj ove organizacije je promicanje socijalne uključenosti i društvenih vrijednosti te prevencija nasilja kroz sport i zdrave životne navike.
Giovanni van Bronckhorst
Ovaj Nizozemac, dosta se neočekivano našao u sastavu Barcelone. Naime, od 2001. do 2003. mučio se s ozljedama u Arsenalu zbog čega je često izbivao s terena. U Barcelonu je prvo došao na posudbu, a od 2004. standardni je igrač na Camp Nou. Godine 2007., vratio se u klub u kojem je i počeo profesionalnu karijeru, Feyenoord. Od 2011. do 2015. bio je pomoćnik trenera Feyenoorda, Freda Ruttena, a od sezone 2015./2016. glavni je trener u istom klubu.
Legendarni kapetan to dobro zna: “Da, Luka Modrić je najbolji veznjak na svijetu!
Deco
Iako rođen u Brazilu, igrao je za reprezentaciju Portugala. Osim s Barcelonom, dvije godine ranije (2004.) osvojio je Ligu prvaka i s Portom. Deco je bio prvi nogometaš koji je proglašen dva puta najboljim veznjakom u Europi, ali s dva različita kluba. Karijeru je završio u brazilskom klub Fluminense, 2010., nakon 17 godina profesionalne karijere. Nakon toga, dvije je godine bio ambasador Tiger Street Football projekta kojim je u azijskim zemljama promicao sporta. Osim toga, u Brazilu je pokrenuo je dobrotvornu organizaciju Deco Institut.
Edmílson
Iako samozatajan, ovaj Brazilac je odigrao vrlo bitnu ulogu u organizaciji Barcelonine igre u sezoni 2005./2006. i tako zaslužio mjesto u jedanaestorici koja je ušla u finalni okršaj s Arsenalom. Nakon te sezone, uslijedile su blijede partije, a ubrzo i odlazak u Villarreal, pa Palmeiras, Zaragozu te Cearáu u kojoj je i završio karijeru. Danas Edmilson vodi vlastitu nogometnu fondaciju koja je do sad surađivala s Barcelonom na nekoliko projekata.
Mark van Bommel
Nizozemski stroj koji je držao na okupu Barcelonin srednji red, u Katalonij je proveo samo jednu sezonu, kojom si je zapravo otvorio vrata uspješnom nastavku karijere u Bayern Munchenu. Nakon umirovljenja, van Bommel se posvetio stjecanju trenerskih kvalifikacija. Kratko vrijeme je proveo kao pomoćni trener reprezentacije Saudijske Arabije, a trenutno je trener mlade momčadi PSV Eindhovena.
Ludovic Giuly
Nakon uspješnih igara u Monacu, 2004. dolazi u Barcelonu gdje je odmah postao jedan od ključnih igrača. Profesionalnu je karijeru završio u Lorientu no i dalje igra i to za amaterski klub Monts d’Or Azergues. Izvan terena, Giuly radi kao analitičar i stručni komentator za francuske televizijske postaje.
Ronaldinho
Nema nogometnog zaljubljenika koji ne zna kakav je trag ostavio ovaj igrač u Barceloni. Čarobnjak s loptom, u pet godina koje je proveo u Barceloni – postao je simbol generacije i katalonske nepobjedivosti . Nakon Barcelone, uslijedile su tri godine u Milanu gdje osim nogometnog umijeća do izražaja došla i njegova sklonost noćnim provodima. Godina 2011. vraća se u Brazil gdje je odigrao još nekoliko sezona za nekoliko različitih klubova. Ronaldinho se nedavno vratio u Barcelonu kako bi obnašao dužnost međunarodnog ambasadora kluba te kako bi se pridružio momčadi Barceloninih zvijezda-veterana.
Samuel Eto’o
Osim Barcelone, ovaj je brzi i energični Kamerunac igrao i u milanskom Interu i Chelsea-u, ali i u nizu drugih klubova. Četiri puta je proglašen afričkim igračem godine, a za Barcelonu je postigao pogotke i u finalu Lige prvaka 2006. i 2009. Danas, u 36. godini života i dalje igra i to za turski Antalyaspor.
Frank Rijkaard
Nizozemski trener, pod čijim je vodstvom Barcelona ostvarila brojna postignuća, u nastavku karijere nije bio toliko uspješan. Ni kao trener Galatasaraya ni reprezentacije Saudijske Arabije nije se osobito proslavio. Nakon toga, 2013., Rijkaard je imenovan ambasadorom i savjetnikom Američke nogometne akademije. Suosnivač je Equiholda, poduzeća koje je razvilo softver za praćenje performansi igrača, a namijenjenog profesionalnim nogometnim klubovima. Međutim, ovaj poduzetnički pothvat nije ostvario očekivani uspjeh, a došlo je i do velikog gubitka novca zbog sudskih tužbi.
http://nogometne-vijesti.hr/europski-nogomet/s-liverpoolom-osvojio-ligu-prvaka-a-danas-novu-karijeru-da-dj-cisse/