JEDAN GAZDA ILI NARODNI MODEL: Dobre i loše strane

FOTO:

Sva priča o jednom gazdi i socios modelu ili kako ga neki nazivaju “ulica” počela je upravo kada je Torcida osnovavši Udrugu Naš Hajduk krenula u spašavanje nogometnog kluba.

Svjedoci smo da je Hajduku koji je bio pred stečajem, narodni model itekako financijski koristio, ali zbog dugova sve do nedavno nije imao mogućnost ulijevanja svježijeg kapitala koji bi mu omogućio bolje igrače, infrastrukturu, na kraju i sami rezultat.

Sve češće se povlači tema o privatizaciji i modelu kojim navijači upravljaju klubom. No, svaki model za sebe ima svoje mane i sve ovisi u kojem klubu se on primjenjuje. Pogotovo u HNL-u.

Socios model je u Hajduku uspio isključivo zbog podupiranja projekta velike mase navijača. Takav model definitivno ne bi uspio u klubovima kao Slaven Belupo ili Intera iz Zaprešića zbog nezainteresiranosti publike za klub. U našoj zemlji, tko želi postići veći rezultat sa socios modelom bi mogli uspjeti samo Hajduk i Dinamo ili klub koji ima stalnu podršku svih navijača kao Varteks. Oba kluba imaju masovnost navijača koji bi privlačili sponzore i partnere. Nastala su ruganja oko jogurta i japanki, no postoji grupa ljudi koji će rado kupovati takve proizvode i ljudi ih kupuju. Da ne spominjem koliko je porasla prodaja Karlovačkog piva u Dalmaciji. Socios model je popularan u Hajduku jer se poistovjećuje s identitetom kluba. Hajduk je uvijek bio klub svih ljudi, raznolikih vjera i nacija, ovako se samo još pridaje dodatan značaj.

Da li to znači da je privatizacija loša? Ne, barem ne nužno. U Hrvatskoj imamo privatizirane klubove kao Rijeka koja je napredovala u segmentima rezultata, infrastrukture i struke. Rijeka je pravi pokazatelj kako se s pametnim ulaganjem i kvalitetnom strukom može doći do rezultata. Za Kantridu se još traže investitori, no kamp Rujevica sa svojim pomoćnim terenima i skorašnjim proširenjem kapaciteta je definitivno jako dobro zamjensko rješenje. Osijek dobro napreduje, imaju planove izgradnje kampa, vraćanja dugova, evo i plasirali su se u pretkola EL, no treba ih još sačekati za neko bolje razmatranje.

Definitivno loš primjer privatnika su Split i Istra. Split je donedavno bio respektiran klub koji se uvijek nalazio među prvom četvorkom, čak su se i plasirali u finale Kupa. Sada je očito njihov predsjednik Žužul odustao jer je sebi nalupao novca i polako će prepustiti klub stečaju jer se već govori da će biti izbačen u 3. HNL Jug. Istra je klub koji po meni ima jedan od najpogodnijih stadiona u RH, tribine uz teren, pristojan kapacitet, no travnjak im je za saditi krumpire. Suvišno je još koristiti farsu oko trenera Tota i nezainteresiranost predsjednika Glovera za klub. Istru moraju dočekati bolji dani, njihovi Demoni definitivno zaslužuju više.

Zaključak? Trenutno je svejedno da li klub vodi socios ili privatni model, važno je kako se on sam vodi i da klub postane samoodrživ. On mora biti odgovoran i transparentan za sami klub. Pametno upravljanje financijama i kvalitetno odabrana struka su najveći put prema uspjehu. Oba su modela itekako dobrodošla, definitivno nakon par godina gdje je politika upravljala klubovima, drago nam je da klubovi imaju šansu vratiti svoj identitet i biti “samo” klubovi, da isključivo budu dio nogometne igre koje će nas uvijek veseliti i rastuživati, ali barem ćeš uvijek imati motiv za vratiti se na tribinu.

Komentari

komentara

« Povratak