Marija Mandžukića, u njegovom je Slavonskom Brodu dočekalo preko 20 tisuća ljudi. Povodom povratka u rodni grad, njegov se bivši trener, za portal SBPlus, prisjetio detalja s početka karijere, ali i velikog propusta splitskog Hajduka.
Nestašni Mario
Šimo Buzov, bivši trener Marija Mandžukića i prvi čovjek slavonskobrodskog Željezničara, prisjetio se Mandžinih početaka. Buzov je priznao kako je Mario često bio nestašan zbog čega je i dobio nadimak „Đilkoš“.
„Znao je igrati jednu utakmicu, pa drugu i onda treću neće. Onda se otac Mate zaleti s tribina, a Mario preko ograde igrališta pobjegne. U jednom trenutku je čak želio napustiti veliki nogomet i počeo je nešto malo trenirati mali nogomet, no, srećom, došlo je do preokreta.“, kazao je Buzov.
Manje je poznata činjenica da je 17-godišnjeg Mandžukića odbio splitski Hajduk.
„Krenuo je u Marsoniji, ali je na polusezoni bio poslan u Željezničar. Kada su ova dva kluba igrala prijateljsku utakmicu, pobijedio je Željo, a Mandžo je razbio Marsoniju koja ga je htjela odmah vratiti u svoje redove, no već je bila obavljena registracija pa je tu polusezonu morao odigrati u Želji.”, prisjetio se Buzov te nastavio:
„Vezan sam uz Hajduk i logično je bilo da ga pokušamo poslati na jug. Oca Matu nije zanimao Hajduk kao Hajduk, nego budućnost njegova sina. Na moju žalost, Hajduk ga nije želio ni pogledati.”
Mandžukić je u to vrijeme na treninge putovao iz naselja Mikrorajon biciklom, koji mu je jednom prilikom ukraden.
„Kupili smo mu novi kako bi mogao dolaziti na treninge. U to doba sam mu isplaćivao stipendiju od 1250 kuna. Nije od toga ništa vidio. Sve je to sjedalo na račun, a od tih je novaca živjela čitava obitelj. Drago mi je što Mario nikada nije zaboravio odakle je došao i kako je završio. I sve nam to vraća. Valjda je sva ona buntovnost iz mladosti morala postojati da bi izrastao u ovo što je danas. Velikog nogometaša i još većeg čovjeka.”, emotivno je priznao Buzov.