Batistuta, Shevchenko, Lizarazu, Mendieta… Gdje su danas?

FOTO:

Koliko god ona uspješna bila, svakoj nogometnoj karijeri dođe kraj. Dobar dio umirovljenih nogometaša ostaje vezan za nogomet kroz administrativne i trenerske aktivnosti u klubovima ili reprezentacijama, no ima i onih koji odaberu sasvim drugačije poslove…

Politika je previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima…

Bivši ukrajinski napadač i igrač Kijevskog Dinama, AC Milana i Chelsea, Andriy Shevchenko, po završetku uspješne nogometne karijere, 2012. je zaplivao u političke vode. Vrlo cijenjen u domovini, Andriy se pridružio stranci „Ukarjina – naprijed“ no njegova politička karijera neslavno je završila. „Ukrajina – naprijed je na parlamentarnim izborima u listopadu 2012. osvojila manje od 2% glasova te nije ni ušla u ukrajinski parlament. (Nakon neuspjelog izleta u politiku, Andriy se vratio nogometu – aktualni je izbornik ukrajinske reprezentacije.)

Bivši turski napadač, Hakan Şükür, u svojoj je impresivnoj karijeri s Galatasaray-em osvojio čak 14 trofeja, dok je za tursku reprezentaciju zabio 51 gol. Iz nogometa se povukao 2008. godine i tad kreće njegova političko-aktivistička karijera. Od 2011. je zastupnik „Stranke pravde i razvitka“ u turskom parlamentu, a od 2013. političku karijeru nastavlja kao samostalni zastupnik. U veljači 2016. Şükür je optužen za vrijeđanje aktualnog predsjednika Erdoğan na Twitteru, a tijekom kolovoza je izdan nalog za njegovo uhićenje pod optužbom da je član naoružane terorističke grupe koja prijeti nacionalnoj sigurnosti.

Romario, jedan od simbola nogometa, također se okušao u politici. Ovaj je ubojiti napadač s brazilskom reprezentacijom 1994. osvojio Svjetsko prvenstvo, a iste je godine dobio priznanje za najboljeg svjetskog igrača. Zapaženu je ulogu igrao i u Barceloni od 1993. do 1995. Po završetku sportske karijere, Romario je postao uspješan političar, a od 2014. je član brazilskog senata.  Zanimljivo je da je Romario bio jedan od najvećih kritičara organizacije Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu, a javno je tvrdio da je dodjela domaćinstva Rusiji za prvenstvo 2018. namještena.

There’s No Business Like Show Business

Eric Cantona, karizmatičan i kontroverzan, „kralj Eric“ je nakon uspješne karijere u francuskoj nogometnoj reprezentaciji i klubovima poput Auxerre-a, Marseille-a, Bordeauxa i Manchester Uniteda i dalje ostao javna ličnost. Od 1995. se pojavljuje u brojnim filmovima britanske i francuske produkcije, a najzapaženije je uloge ostvario u filmovima Switch i Elizabeth.

Još jedan nogometaš među glumcima, Vinnie Jones, bivši je igrač Wimbledona, Leeds Uniteda, Sheffielda, Chelsea i velške nogometne reprezentacije, ostao je zapamćen po grubom stilu igre. Od 1998. se pojavljuje u brojnim filmovima i serijama, a svoj imidž „grubijana“ kao da je prenio i na filmsko platno – najčešće glumi nasilnike i negativce. Neki od poznatijih filmova u kojima je glumio su: Lock, Stock and Two Smoking Barrels, Snatch, X–men, Operacija Swordfish…

Gaizka Mendieta, igračku je karijeru gradio u Laziju, Barceloni, Middlesbroughu, ali je najveće uspjehe i slavu stekao u Valenciji. Također, od 1999. do 2002. nastupa za španjolsku reprezentaciju, a zbog svojih je zapaženih nastupa često istican kao ponajbolji europski veznjak. Od okončanja nogometne karijere, 2008. godine Mendieta živi u Londonu gdje se posvetio svojoj drugoj ljubavi – glazbi. Osim vlastitog benda „Gasteiz Gang“, Mendieta nastupa i kao DJ u brojnim prestižnim londonskim klubovima.

I dalje ih vodi natjecateljski duh

Bixente Lizarazu, jedan od članova zlatne francuske reprezentacije koja je 1998. osvojila Svjetsko, a 2000. europsko prvenstvo, ostao je poznat i kao igrač francuskog Bordeaux-a i njemačkog Bayern Munchena. Nakon što je 2006. kopačke objesio o klin, Lizarazu se posvetio novom sportu – brazilskom jiu-jitsu. Godine profesionalnog bavljenja sportom kao i prirodna fleksibilnost omogućile su mu velik uspjeh. Već na prvom službenom natjecanju osvojio je Plavi pojas i postao europski jiu-jitsu seniorski prvak.

Još jedan član slavne zlatne generacije francuske reprezentacije, popularni ćelavac, Fabien Barthez osvajač je Svjetskog i Europskog zlata, 1998. i 2000., te član klubova poput Marselle-a, Monaca i Manchester Uniteda karijeru je završio 2007. godine. Slijedeće godine, nogometnu je loptu zamijenio volanom i to kao vozač na automobilističkim utrkama. Otad je ostvario brojne pobjede na različitim utrkama, a između ostaloga valja spomenuti da je u Ferrariju 458 Italia 2013. osvojio je francusku GT seriju.

Nogomet zamijenio građevinom

Za kraj, evo i primjera nogometaša koji radi daleko od očiju javnosti: Gabriel Batistuta, „Anđeo Gabriel“ ili Batigol. Umirovljeni je argentinski napadač, poznat i kao član Rome i Fiorentine, a u svojoj je 17-ogodišnjoj karijeri osvojio brojne trofeje i individualne nagrade. Nakon oproštaja od nogometnih terena, Gabriel se posvetio građevini. U rodnoj Argentini već desetak godina vodi vlastito građevinsko poduzeće.

Komentari

komentara

« Povratak