POZNATI SPORTSKI NOVINAR ODUŠEVIO PORUKOM: Ovo je uspjeh kakav se ne pamti

FOTO:

Ovo su dani velikog zadovoljstva i ne manjeg ponosa zbog rezultata naših klubova u međunarodnoj konkurenciji. Novi prilog tezi o istinskoj kvaliteti nacionalne lige, osporavanoj tako rado i tako često. A ona na rang-listama gotovo u stopu prati sjajne i slavne Vatrene potvrđujući nevjerojatnost i opstojnost u nimalo ugodnim okolnostima.

Problemi poput aktualnog, kad se Cibalia jedva skupila pa odlučila za gostovanje kod Dinama u drugom kolu državnog prvenstva, serviraju kritizerima elemente za napad na navodnu trulost domaćeg nogometa koji samo što ne postaje utopljenik tobožnje močvare, „žabokrečine iz koje su pobjegle i žabe“. S nihilistima se ne isplati komunicirati, kamoli polemizirati; neka žive u promašenosti vlastita uvjerenja ili – što je vjerojatnije – mržnji pokretanoj kojekakvim interesima. Oni odgovor i ne zaslužuju.

Svima ostalima bilo bi dovoljno „pogledati semafor“, da to nisu učinili odavno, puni nade i strepnje za hrvatske predstavnike u pretkolima europskih kupova. Ta se brižnost, naravno, nije odnosila na Riječane, uvjerljive prvake i osvajače kupa, kojima slabašni The New Saints iz Walesa nije bio dostojna prepreka. Makar je ta slabašnost najviše potencirana jakošću kaznene ekspedicije s Rujevice stoga je 2:0 i 5:1 logični omjer u dva susreta za zagrijavanje. Od Rijeke temeljitog stručnjaka Matjaža Keka očekujemo i nemilosrdno suprotstavljanje prividnom favoritu Red Bull Salzburgu u presudnim ispitima glede trajanja na ovosezonskoj ino-sceni.

U izazovnu trku uključuje se i Dinamo novog stručnog bossa Marija Cvitanovića, dosad pošteđen temeljem zavidna koeficijenta, smatramo da ga neće jer ne mogu zaustaviti Norvežani iz Odda.

Oduševili su Hajduk i Osijek!

Dakako da ništa nije bilo izvjesno prije njihovih sudara s Levskim odnosno Luzernom. Zato što protivnici nisu mačji kašalj. Splićanima je malo odmoglo i što su domaću utakmicu zbog famozne Ultre morali igrati u Dugopolju. Ispostavilo se da je tamošnjih 1:0 za uzvrat u Sofiji bilo i – previše. Postava Joana Carrilla je u Vivacom areni prezentirala nogomet posebne klase i da nije bilo grotesknih promašaja u čistim šansama Bugarima bi utrpala „petardu“. Valjda su se momci s Poljuda spontano uplašili uspjeha? Impresionira, međutim, da nisu stali poslije lijepog, ali gotovo slučajnog pogotka Levskog, naprotiv – sačuvanom koncentracijom nastavili su kao da se ništa nije dogodilo i u autoritativnom finišu pokazali kakav je uistinu Majstor s mora, tih 2:1 ipak je zadovoljilo prevrtljivu pravdu.

Dominaciju potvrđuje statistika: 18 udaraca, naspram partnerovih 6, od čega 7 lopti izravno prema mreži, isto toliko pokraj vrata, četiri nekako blokirana. Valja spomenuti i 10 kornera (domaćin je imao 5), 71 obećavajući napad u odnosu na suparnikova 64 uglavnom panična, u startu uzaludna. I dva prekršaja više naših ljubimaca, 19:17, tek toliko da iskese zube i poruče da s njima nema labavo.

Jasno je da ima i prostora i potrebe za napretkom. Protivnika treba „ubiti u pojam“ što prije, da se stvari ne zakompliciraju.

Kako će biti s Bröndbyjem 3. kolovoza pred praznim tribinama svoga stadiona? Mnogo ovisi o učinku u prvom srazu. No Hajduk takav kakav jest, samopouzdan i samouvjeren, tvrd je orah i najboljima. Dotični Danci sigurno ne spadaju u tu kategoriju. Prema tome, može se. Zapne li, uvijek se stigne ubaciti Franu Zolju…

Osijek se, dakle, nije dao Luzernu, švicarskoj formaciji u kojoj je blistao australski Hrvat! Zabio je Tomi Jurić ne samo glavom, nego i nogom, lijevom. Uzalud, nije bio dovoljno. Kao i u Gradskom vrtu ponovo je na visini zadatka bio strašni Muzafer „Pobjednik“ Ejupi, legionar koji poput Jurića veže tri nacije: makedonsku (tu je rođen), albansku (to je po genima), hrvatsku (tu radi). Da su Osječani zavrijedili treći krug i sudar s nadasve uglednim PSV-om potvrđuju brojke iz oba susreta drugog pretkola: dali su četiri, a primili tri pogotka, pucali 24 puta, sedam puta više od konkurenta, u udarcima iz kuta bilo je čak 12:5, u faulovima 31:40, tek toliko da se vidi tko je bio opasniji, koga je valjalo zaustavljati i nepropisno.

Važna je usredotočenost na obveze, prisutnost duha, homogenost i neslomljivost u kompliciranim trenucima, kad se doimalo da će kola definitivno krenuti nizbrdo. Osječka putuju dalje. Stabilna i ako zapuše poneki vjetar. Uravnotežena i na momčadskom i na klupskom planu. Takvoj preporođenosti treba se diviti. Onima koji su je inicirali – pogotovo.

Zoran Zekić priznaje stanoviti hendikep poradi nedostatnog iskustva na stranim stadionima. Ali nema razloga ni za strah ni za sram. Čast osam puta skupljim „mehaničarima“ iz Philipsova dvorišta u Eindhovenu kojima se polazi sljedeći tjedan, mrtvi se broje na kraju… Uostalom, prof. Ejupi nije ispucao ni dio arsenala, kolege također. Iznenađenja su konstanta skoro svake sportske borbe, nisu zabranjena ni u dotičnom primjeru.

Neokrznutim statusom u ovoj fazi natjecanja hrvatski klubovi potvrđuju vlastiti kredibilitet i aspiracije za jednakim nastavkom. Nestrpljivo čekamo njihove nove nastupe, bruseći grla i dlanove.

Imamo i za koga!

Izvor: Branko Stipković za hns.hr

Komentari

komentara

« Povratak