Ronaldinho, po mnogima “nogometni bog”, radio je spektakularne stvari u dresu Barcelone. Možemo slobodno reći kako je upravo on vratio Barcu među elitne nogometne klubove. Zvuči nevjerojatno, ali Barca je prije 2006. godine imala samo jednu Ligu prvaka! Nakon toga katalonski ponos postao je najbolji klub u 21. stoljeću…
Ronaldinho nas je činio sretnima
Sjećate li se one legendarne priče kako je Florentino Perez, predsjednik Real Madrida, birao između Beckhama i Ronaldinha? Izabrao je zgodnog Engleza jer nije želio imati “ružnog” Brazilca u momčadi. Navodno priča ide dalje kako je i Barca htjela dovesti Beckhama, ali sigurno je da se danas dobro nasmiju na tu priču.
Ronaldinho je u Europu stigao 2001. godine iz matičnog kluba Gremio u PSG za samo 5 milijuna eura. Znate li kakva je to bila postava Parižana? U vrhu napada Nicolas Anelka, a iza njega Jay Jay Okocha i Ronaldinho. Ipak, onda to nije bio PSG kakav danas poznajete. Bilo je i više nego očito kako mladi Brazilac mora u veći klub. Interes je bio strašan. Manchester United ili Barcelona. Na kraju Dinho ide u Barcu i sve ostalo je povijesti…
Ono što današnji klinci nikako neće shvatiti je ta magija koja je prštala iz Ronaldinha. Bilo je fascinantno gledati taj dječji osmijeh bez obzira koji rezultat je bio. Bez obzira je li dobio žuti karton ili je pretrpio teški prekršaj. On se SMIJAO! Uživao je u nogometu, znao je prirediti prekrasan show za publiku. I zbog toga se dolazilo na stadion. Želio si vidjeti tu magiju i taj čaroban osmijeh uživanja u nogometu.
U tim godinama volio sam Barcelonu samo zbog njega. Inače, veliki sam navijač Milana ali me nije smetalo kad je izbacio Rossonere iz Lige prvaka u sezoni 2005/06. Upravo njegova magična asistencija za Ludovica Giulya bila je dovoljna da sruše tada vrlo moćni Milan.
Istina, neki će reći da je prekratko trajao i slažem se s vama. Ali, kada te voli cijeli svijet onda zaista nije bitno koliko si trajao. A upravo to vrijedi za Ronaldinha. Uspio je uvjeriti cijeli svijet da navija za njega dok se ruga s protivnicima. Najbolji dokaz je prekrasni aplauz i znak poštovanja koji je dobio od najvećeg rivala!
Ronaldinha sam vidio samo jednom u životu. Bilo je to na utakmici Milan-Zurich 3:1. Sezona 2008/09 1. runda Kupa Uefa. Milan je preko Zuricha ušao u grupnu fazu Kupa Uefa, a svi dobro znate da je to posljednja sezona Kupa Uefa. Nakon toga stigla nam je Europska liga. A na toj utakmici i nisam mogao vidjeti pravu čaroliju jer Ronaldinho je ušao tek u 75. minuti. umjesto još jednog idola iz djetinjstva, Andreya Ševčenka. Ipak, bio sam sretan što je stigao u moj klub iako se vidjelo da to nije onaj pravi Ronaldinho Gaucho.
Prije mjesec dana Brazilac je imao zanimljiv intervju. S ponosom izjavljuje kako je sretan što je upravo on promijenio Barcelonu i srušio veliku dominaciju Real Madrida.
http://nogometne-vijesti.hr/europski-nogomet/barcelona-novog-trenera-poznatom-talijanu-nude-cak-osam-milijuna-eura-po-sezoni/