Najteži poraz u povijesti kluba u službenim utakmicama Dinamo je doživio sinoć kod Bayerna, 9:2 u prvom kolu Lige prvaka.
No, stariji ljubitelji nogometa i posebno navijači mostarskog Veleža pamte da je Dinamo tim rezultatom izgubio kod mostarskog velikana 9. veljače 1980. Doduše, taj poraz je bio u prijateljskoj utakmici, točnije turniru, ali to ne smeta veležovcima da se desetljećima ponose time što je njihov klub nanio najteži poraz Dinamu. Od sinoć pravo na to likovanje s njima polažu i navijači Bayerna.
Cijela nogometna Juga pratila je Mostarski turnir
Mostarski turnir igrao se od 1965. do 1992. U Jugoslaviji je bio glavni nogometni događaj u zimskoj pauzi. Tijekom priprema bi se na Veležovom stadionu Pod Bijelim brijegom našli uvijek jak domaćin te još tri suparnika. Igralo se po načelu final foura. Dva polufinala, pa utakmica za treće mjesto i finale. Kako je zimska pauza bila duga, ljubitelji nogometa jedva su čekali ovaj turnir, a njegovoj popularnosti doprinosilo je i što je sve njegove utakmice prenosila televizija.
Cico i Moca položili su vijence poginulim partizanima i slijedio je spektakl
Navijači Veleža najradije se sjećaju turnira 1980. godine. Tada su osim Veleža igrali Dinamo, aktualni viceprvak Jugoslavije, zatim Sarajevo, koje je bilo jesenski prvak, i Partizan. Nakon što su kapetani momčadi Dubravko Ledić, Zlatko Kranjčar, Safet Sušić i Momčilo Vukotić položili vijence na spomenik igračima Veleža poginulim u partizanima, slijedila je utakmica koja je postala povijesna.
Velež i Dinamo igrali su je jako oslabljeni odlascima ključnih igrača na odsluženje vojnog roka u JNA. Domaćini su tako ostali bez Vahe Halilhodžića, a gosti bez Velimira Zajeca. No, momčad pod vodstvom Vlatka Markovića te je zime pojačao Ismet Hadžić, sjajni defenzivac tuzlanske Slobode.
Dinamo je bio sjajan i ništa nije ukazivali na katastrofu
On je bio dodatak ionako odličnoj momčadi Dinama, koju su u Mostaru predstavljali Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Stjepan Deverić, Džemal Mustedanagić, Rajko Janjanin, Željko Stinčić, Tomislav Ivković… Uostalom, o tome koliko je Dinamo bio jak svjedoči što je prethodne sezone neopravdano ostao bez naslova prvaka te to što će par mjeseci nakon debakla u Mostaru osvojiti Kup maršala Tita.
Početak je Dinamu u Mostaru bio kao onaj 44 godine i sedam mjeseci kasnije u Münchenu. Pod igračkim vodstvom Blaža Bake Sliškovića te zahvaljujući golovima Vladimira Tarambe Skočajića i Dragana Okuke, Velež je već do 23. minute vodio 3:0. No, onda se Dinamo vratio golovima Kranjčara i Deverića. Ipak, Slišković je prije poluvremena povisio prednost Veleža na 4:2.
Ono što su sinoć Dinamu radili Kane i Musiala, prije 44 godine su mu priredili Baka i Taramba
Baka je početkom drugog dijela zabio za 5:2 i na to je Marković bio prisiljen zamijeniti golmana. Stinčića je zamijenio Ivković, ali i njemu je Skočajić zabio još dva gola za svoja ukupno četiri i 7:2. Nije on bio jedini “Harry Kane” tog dana. Baka je do kraja postigao još dva gola za svoja ukupno četiri i konačnih 9:2.
Još više od Sliškovićeve perfektne partije pamti se ono što je napravio nakon nje. Igrači Dinama su se za debakl pravdali time da su večer ranije zaružili te da su igrali mamurni. Baka, mostarski kralj ponoći, na to im je antologijski odgovorio: “A mi, eto, večer prije bili u kazalištu…”
Za najbolje analize kliknite OVDJE.
Index.hr