Rijeka protiv Hajduka nije imala slabu kariku u momčadi, a prvi među jednakima sigurno je bio – Toni Fruk.
Rijeka je zajedništvo, Rijeka je momčad, no novopečeni hrvatski reprezentativac u posljednje vrijeme definitivno čini razliku na terenu i sigurno igra sezonu – života. Sezonu ranije bio je uvjerljivo najbolji asistent lige, iznimno bitan kotačić odličnih igara Rijeke, ove sezone je godinu iskusniji, pametniji, bolji i znatno – ubojitiji.
Najbolji strijelac i asistent
U 43 odigrane utakmice prošle sezone u svim natjecanjima Fruk se svega četiri puta upisao u strijelce, no zato je ostvario ukupno 17 (16 ligaških) asistencija, hranio je suigrače kao UNICEF gladnu djecu Afrike. Ove sezone trenutačni brojčanik stao je na 10 pogodaka (8 ligaških) i 9 asistencija, a kvota da će te brojke rasti toliko je mala da se ne može niti matematički izraziti. Fruk će, košarkaškim rječnikom, sigurno ostvariti double-double učinak, a trenutačno je i najbolji strijelac te najbolji asistent momčadi s Kvarnera.
Tamo negdje polovicom jesenskog dijela trener Đalović je, u nedostatku adekvatnih (kvalitetnih) rješenja u vrhu napada, odlučio upravo Fruka gurnuti na “devetku”, koja je možda isprva bila “lažna”, no svestrani, iznimno kvalitetan igrač kakav Fruk jest, s vremenom je dokazao da iznimno dobro može odigrati i tu poziciju. Naravno, kreacija je (uz nešto asistencija) u tim trenutcima patila, no Rijeka je, s Frukom u vrhu napada, bila i ostala vodeća momčad prvenstva zajedno s preporođenim Djouahrom, konstantno dobrim Jankovićem, radilicama Selahijem i Petrovičem uz najbolju obranu lige.
Brojni su razlozi zašto je Fruk postao to što je danas. Osim neosporne nogometne kvalitete koju posjeduje, riječka skautska služba prepoznala je i one ljudske. Nenametljiv izvan terena, pravi profesionalac i predan radnik, Fruk je nakon europskih putešestvija (i konačno, potpunog nogometnog zdravlja) dobio priliku u kontinuitetu uz trenere koji su mu neizmjerno vjerovali, počevši od Jakirovića, preko Sopića, koji je s njim radio i u Gorici, pa sve do Đalovića, koji sa svim igračima ima sjajan odnos, a gradio ga je kao pomoćnik svim navedenim čelnim ljudima struke.
Već je bilo upita
Upita za njegove usluge bilo je još i prošle sezone, logično i ove, no predsjednik Mišković, zajedno sa strukom, stavio je rampu na izlazni transfer mladića koji je iz Fiorentine bez odštete stigao na Rujevicu. Nastavi li Fruk ovako, naravno da će biti iznimno teško sačuvati ga na ljeto u kadru Rijeke, no iznos odštete sigurno neće biti beznačajan, a lako je moguće da bude ujedno i najveći u povijesti Rijeke kojeg još uvijek drži Andrej Kramarić. Dugogodišnji reprezentativac sada već davne zime 2015. Rijeku je zamijenio Leicesterom u transferu vrijednom gotovo 10 milijuna eura, no ubrzo se skrasio u Hoffenheimu i ušao u – legendu.
Ugovor do 2027.
Fruk čak i igrom možda podsjeća najviše na Kramarića, dok od Anasa Sharbinija u Rijeci sigurno nije bilo većeg talenta od samog Fruka. Da je talent samo mali dio onog potrebnog za uspjeh, najbolje pokazuje baš karijera grobničkog virtuoza, Fruk na terenu i izvan njega sa svoje (tek) 24 godine na leđima izgleda poput dobrog dječaka iz susjedstva, zaraznog osmijeha i “smrtno” ozbiljnog u izvršavanju zadaća koji će sigurno zaigrati na nekoj većoj razini nego što je ona na hrvatskim travnjacima.
Ugovor mu traje do 2027. godine, gotovo je nemoguće da će ga do kraja odraditi u Rijeci. Kako god, navijačima Rijeke ne preostaje ništa drugo nego uživati u njegovim nogometnim bravurama dok mogu, pa neka oproštaj bude – nakon dvostruke krune. To bi sigurno potpisali svi – Fruk, Rijeka i navijači, pišu Sportske novosti.
Za najbolje analize kliknite OVDJE.