Napominjemo da se stav stranice Nogometne-vijesti.hr ne mora nužno slagati sa osobnim stavom autora ovoga teksta.
U uvodu moram odmah reći kako sam zgrožen podjelom u našem narodu. Shvaćam ona obična navijačka bockanja između dva prijatelja koja navijaju za Dinamo i Hajduk, ali danas u tom navijačkom puku vlada nevjerojatna mržnja. Toliko se ne podnose da bi bez problema digli nož jedan na drugoga. Rođen sam u Zagrebu, gdje živim cijeli život i od malih nogu sam se zaljubio u najvažniju sporednu stvar na svijetu koja se zove NOGOMET. Kao klinca fascinirali su me europski kupovi te kako se hrvatski klubovi bore protiv drugih u Europi. Dakle, još kao klinac sam postao zaluđen time. S osmijehom na licu počelo se navijati za Hajduk, Rijeka, Dinamo, Varteks i ostale. Nikad mi nije palo na pamet da im želim loše kad igraju vani. Također mi je jasan rivalitet u domaćoj ligi, jer to je sasvim normalna stvar, ali ne vidim logiku zašto danas uporno navijač Hajduka želi loše Dinamu ili obrnuto. Zaista ne mogu to shvatiti…
Kao najveće razočarenje uzeo bih ispadanje Hajduka od Debrecena ukupnim rezultatom 0:8 za Mađare. Još se dobro sjećam tih dana. Vraćao sam se s mora, pa sam trk otišao do kladionice staviti nešto sitno novca na hendikep Hajduka plus još 3-4 para. Naravno, promašio sam Hajduk, a ostale pogodio. Zeznuli su me za 700kn, a meni je kao 14-godišnjaku to bilo kao da sam milijunaš. Nisam bio ljut već jednostavno tužan. Čak sam i pustio suzu zbog Hajduka iako sam navijač Dinama. Imao sam velika očekivanja od tog Hajduka, ali Ćiro je ispao pravi klaun sa milijun alibija. Što se tiče Dinama tu zaista imam ogroman izbor, ali posljednja prava tuga bila je protiv grčkog PAOK-a. Smrzavanje na ledenom Maksimiru i nažalost još jedno proljeće bez Europe za nas koji navijamo za Dinamo… Kao da netko mora ključnu utakmicu protiv Dinama odigrati na razini Messija. Junak je bio maleni Dimitris Salpingidis koji je zabio za pobjedu Grka. Danas je krvnik s Maksimira u mirovini.
Također bi ovom prilikom opleo po raznim medijima koji su zaduženi za širenje negative i mržnje. Dobro se sjećam kad je Dinamo iznenadio protiv Arsenala i slavio 2:1, a onda jedan medij namjerno išao spuštati odvratnim tekstom kako je Dinamo slavio protiv rezervi i da je to bilo slučajno. Dobitne kombinacije kod takvih novinara nema. Kako god završilo on će te popljuvati.
Zdravko Mamić – postoji li kod njega ljubav prema Dinamu ili samo prema novcu?
Priznajem kako sam veliki fan Zdravka Mamića, ali samo zbog jednog jedinog razloga. Smatram kako je odlično za klub da ima samo jednog šefa, gospodara ili kako hoćete. Mnogi poznanici misle kako sam pravi “mamićevac”, ali neuspješno objašnjavam ljudima kako samo podržavam da jedan čovjek ima glavnu riječ u klubu, a ne njih više. Da sutra dođe recimo neki tamo gospodin Horvat, oni bi opet govorili kako sam njegov veliki fan.
Primjera imate zaista jako puno, a meni je posebno otići u Italiju. Uz Dinamo jako mi je drag AC Milan, pa tu možete povući nekakve paralele. Silvio Berlusconi je bio alfa i omega velikog talijanskog diva. Apsolutno sve je moralo proći kroz njegov blagoslov. Klub je bio u eliti sve dok bivšem talijanskom premijeru nije dosadilo trošiti veliki novac. Ista stvar je recimo i u Interu, a o klubovima u Premiershipu da ne pričamo.
Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv članskog upravljanja nogometnim klubovima koji se popularno zove “Socios model”. FC Barcelona je najbolji primjer kluba ustrojenog po socios modelu. Barcelonin slogan ‘El Barca es mes que un club’ – Barca je više od kluba, riječi su koje najbolje opisuju što taj klub predstavlja svojim navijačima, kao sportska i kulturna institucija grada i cijele Katalonije, ali i po svojoj upravljačkoj strukturi. Koliko znači svojim navijačima najbolje govori podatak da trenutačno ima 1335 udruga navijača diljem svijeta. Barcelona trenutačno broji oko 175 000 članova koji plaćaju klubu godišnju članarinu od 157 eura. Time ostvaruju pravo na popust sezonskih karata, popust na članarinu u mlađim uzrastima, popust u fan shopu, postaju pretplatnici klupskog magazina i još mnoge druge stvari.
Zdravko Mamić je velemajstor što se tiče prodaje, to je zaista nevjerojatno kakve transfere je taj čovjek odradio. Ljudi ga uglavnom mrze zbog njegovih sposobnosti jer siguran sam da bi uspješno podigao na noge i neki drugi hrvatski klub iako je to jako teško sada reći, odnosno pretvoriti u djelo. Ipak, Dinamo je nekakvo ime te ima određenu reputaciju pa možda i nije teško iz takvog kluba napraviti vrhunski transfer.
Ali zašto se u slučaju Mamića svi lažemo i glumimo moralne vertikale? Ja prvi priznajem da bi si uzeo sa strane bar neki sitni iznos jer nemoguće je ostati pribran dok radiš s takvim iznosima. Mamića se sumnjiči da je iz Dinama izvukao određeni iznos. Priča se o iznosu iznad 100 milijuna kuna što je jako puno i pred Mamićem su teški dani. Vrijeme će pokazati što će biti s njim, ali po meni on je nažalost odustao od Dinama… Zašto? Zato što nije uložen ni euro tijekom ljeta, a odlazak u Ligu prvaka bilo je ravno samoubojstvu.
Ljeto 2016 – zašto se nisu uložili novci u pojačanja?
Ovo je vrlo jednostavno pitanje. Dinamo je od Juventusa dobio čak 23 milijuna eura za Pjacu! Da, dobro čitate. Stigli su novci od Brozovića, tu se spominje 6-7 milijuna eura pa ulazak u Ligu prvaka donio veliku cifru i da se nije ULOŽIO NI EURO? Naprosto nevjerojatno nešto… Pravo pitanje glasi, gdje je sav taj novac? Naravno, Dinamo ima zaista ogromne troškove i tužno je vidjeti kako daju ogromne plaće nekim strancima kojima je najbitnije imati dobru frizuru na terenu.
Ne trebaju dolaziti igrači koji će biti plaćeni odštetama od pet ili više milijuna eura, jer kvaliteta postoji i u manjim novcima. Dinamov skauting je stvarno očajan i to je jedina istina. Od tih silnih stranaca, samo njih par je zadovoljilo u ovih nekoliko godina. Uglavnom su to momci koji će doći zbog jakog ugovora i to je sve.
Dođe mi da u svakoj rečenici napišem sad već poznatu frazu: “DI SU PARE?”. Dinamo je iz tog razloga ušao u Ligu prvaka bez ikakvih ambicija. Kao da je bilo bitno samo uzeti taj novac od ulaska u skupine Lige prvaka i to je sve. Idemo se samo istrčati u ovih šest utakmica i sve će biti u redu. Ali sramotno je da se Dinamo danas smatra najgorim klubom u Ligi prvaka. Sprdaju se čak i strani mediji.
Zanimljivo, u rujnu se opet aktivirala priča o izgradnji novog stadiona. Naivno sam pomislio da se novac skupljao upravo za to. Bilo je stvarno komično slušati 2-3 dana tu priču o stadionu. To se svake 3-4 godine namjerno baci u društvo pa svi brzo zaborave uopće. Maksimir je kultni stadion, ali teškog srca moram reći da je to jedno veliko ruglo i da to treba sravniti s zemljom. Komentatori utakmica često tijekom prijenosa znaju reći iznose za koji su izgrađeni neki stadioni i zapitaš se je li moguće da Dinamo nema moderan stadion? A utucano je toliko novaca u ono ruglo…
Dinamo i budućnost
Budućnost izgleda jako dobro samo zbog dva razloga: Novac koji Dinamo ima i nogometna škola koja je fenomen. Pod novcem želim samo reći da bi prvom prilikom prodao Fernandesa, Machada, Goncala i Henriqueza. Zaista mi nije jasno što oni uopće rade ovdje. Fernandes je prava zvijezda za domaću ligu, ali radi se o prečudnoj glavi. Zoran Mamić je znao s njim, ali on je znao gubiti strpljenje. Machado i Goncalo samo uzimaju mjesta domaćim dečkima, a nisu ništa posebno. Henriquez, šta uopće reći za tog momka? Ona njegova prva sezona bila je kao iz snova! Čovjek je podsjetio na Eduarda, a onda neočekivani pad.
Mene danas ne boli to što je Dinamo smatran najgorim klubom u Ligi prvaka i ne boli me što smo izgubili od boljih, ali boli me način na koji je došlo do toga. Bez ikakvih ambicija se ušlo u skupine i onda još treba gledati polovne strance koje realno boli briga za nogometni klub Dinamo.
Jeste vidjeli jučer Nikolu Moru? Jeste vidjeli kako 18-godišnjak uklizava jednom Mandžukiću? Hoćete li to vidjeti od Fernandesa ili Machada? Ne, nećete… Moro je dečko iz Solina, pravi Dalmatinac i iskreno kaže da je veliki Hajdukovac, ali dati će sve od sebe u dresu Dinama. Pošteni i profesionalni pristup od kojeg trebaju učiti i stariji od njega.
Samo kad bi se pametno odradio prijelazni rok onda je moguće i ostvariti neki rezultat u Europi, ali do tad ćemo samo slušati priče o školi u Europi, odrastanju i ostalim bajkama. Treba imati i sreće u ždrijebu ali što mislite kako su se osjećali iz Legije iz Varšave kad su saznali da će igrati protiv Real Madrida, Borussie Dortmund i Sportinga iz Lisabona? Da, primili su odvratnih 24 komada u svojoj mreži ali su zato izvukli ogromna 4 boda! Poljaci su izvukli remi protiv prvaka Europe, a u zadnjem kolu srušili Sporting za Europsku ligu. Lijepo, zar ne? Pišem o klubu koji po transfermarktu vrijedi manje od Dinama, ali nije sve u novcu, jer ima nešto i u srcu…
Zašto Legia, Ludogorec i Kopenhagen mogu, a Dinamo ne može?