U nogometu, s dvadeset godina se mladi igrači obično afirmiraju kao profesionalci. U slučaju Kolumbijca Carlosa Bacce, životni put je bio nešto malo drugačiji.
Asistent vozača autobusa
Carlos Bacca je s 20 godina živio u rodnom selu Puerto Colombia i radio kao asistent vozaču lokalnog autobusa. Kako je i sam u više intervjua naglasio, život mu je bio sve samo ne lagan. Odrastavši u siromašnoj obitelji, bio je prisiljen raditi za vrlo malu plaću kako bi pomogao obitelji da preživi. Kao asistent vozača, bio je zadužen za skupljanje, odnosno kontrolu karata.
Kako je tek s dvadeset godina upao u profesionalni nogomet?
„Vrata nogometa bila su mi u to vrijeme zatvorena. Nogometna karijera je bila nešto na što nisam više mogao računati.“, prisjetio se Bacca.
Ipak te godine, sreća se konačno nasmiješila mladom Kolumbijcu i nakon probnih treninga, primljen je u redove Junior Barranquilla. Nakon dobrih igara u lokalnim ligama, ubrzo je potpisao za Atletico Junior no ondje nije dobio priliku pa je u nekoliko navrata posuđivan drugim kolumbijskim klubovima. Tek s 23 godine je zaigra svoju prvu profesionalnu utakmicu i te sezone je ušao u krug najboljih strijelaca kolumbijskog nacionalnog kupa.
Početkom 2012. Bacca dolazi u Europu i to u belgijski Brugge, a već iduće godine postaje član Seville. U ljeto 2015., Bacca potpisuje za Milan čiji je član i danas. U svim svojim javnim nastupima, Bacca otvoreno priča o siromaštvu koje je preživio, ali i o vjeri koja mu je bila oslonac kroz sve nedaće.
Životni put ovog Kolumbijca dokaz je da nikad ne treba odustajati te da su čuda ipak moguća. I sam Bacca je u jednom intervjuu izjavio:
“Hrabri nisu oni koji si dopuste da potonu. Hrabri su oni koji se ponovno dignu jači.“