Iza brojnih uspješnih karijera stoji višegodišnji marljiv rad i odricanje, a iza nekih čisti talent. Neki su usprkos lijenosti postali vrhunske zvijezde na nogometnom nebu, a neki su ostali… samo prosječni.
Romario
Iako ga prati imidž fantazista i slovi kao jedan od najboljih igrača svih vremena, poznato je da Brazilac baš i nije volio treninge. „Bilo je dana kad je bio očajno lijen.“, riječi su kojima je trener Bobby Robson opisao Romaria. Ostaje zapamćena i anegdota kad je Romario kao član Barcelone, 1994., tražio trenera Johana Cruyffa slobodne dane za odlazak na karneval u Rio. Nizozemac mu je dao dopuštenje pod uvjetom da u narednoj utakmici postigne bar dva gola. Brazilac je to i učinio te se samo sat vremena nakon utakmice ukrcao na let za Brazil.
Alvaro Recoba
„El Chino“ je 2003. prema Guardianu proglašen „najboljim svjetskim skoro-izvrsnim igračem“. Iako vrlo talentiran, nikad nije maksimalno iskoristio svoj talent – zbog lijenosti. Čak je i Recobina žena jednom izjavila za Alvara da je „lijen i romantičan“. Dok je igrao za Veneziju, suigrači su mu poklonili sat kako bi počeo na vrijeme dolaziti na treninge. Bivši predsjednik Intera Massimo Moratti jednom je rečenicom opisao Recobu i njegovu karijeru: “Alvaro Recoba bio je kao Inter – uvijek pun iznenađenja. Nekad je bio lijen, ali je isto tako bio u stanju pokazati nikad viđene stvari.“
Nwankwo Kanu
Ovaj bivši napadač Nigerijske reprezentacije i Arsenala ostao je zapamćen po pomalo „usporenom“ načinu igre. Ostaje i raritet činjenica da je igrajući za Portsmouth, na jednoj utakmici uspio pretrčati manje nego vratar David James! Opisujući njegov stil igre, usporen i bez puno zalaganja trener Avram Grant je jednom prilikom ustvrdio: „Mislim da će, ako ovako nastavi, igrati do 51. godine!“
Antonio Cassano
Unatoč neospornom talentu Cassano je često bio na meti kritičara zbog svojeg „kratkog fitilja“ i općenito manjka discipline. Često se spominjao i kao jedan od najtalentiranijih u svojoj generaciji no sa svim svojim trenerima je dolazio u sukob zbog manjka upornosti i goleme nezainteresiranosti na treninzima. Tijekom karijere je više puta imao krize zbog nedostatka fizičke spreme, dobivanja na težini te gubitka brzine i eksplozivnosti. Poznata je i anegdota gdje se Cassano odbio zagrijavati prije ulaska u igru pred kraj utakmice s opravdanjem: „Ne isplati se zagrijavati za samo šest minuta igre.“
Mario Balotelli
Kakva bi to lista ljenčina bila bez „zločestog dečka“ talijanskog nogometa? Zaigran, djetinjast i lijen, najčešći su pridjevi kojima su mediji častili Balotellija. Iako nesumnjivo vrlo talentiran, nekolicina bivših trenera nije bila zadovoljna njegovim zalaganjem na terenu. Svojedobno je u Milanu okarakteriziran kao: „nevidljiv na terenu i lijen“ te „nefokusiran i sklon bezglavom zujanju po terenu“. Trenutno igra u Nici no i dalje ga prati imidž neprilagođene osobe i neradnika.
Juan Román Riquelme
„Lijeni mađioničar“, kako su ga prozvali neki mediji bio je sklon mističnim ozljedama, izostajanju s treninga i nenadanim obiteljskim „obavezama“. Kako je i sam u više navrata izjavio, za njega je nogomet bio samo igra i zabava od koje je živio. Iako dosta inertan i lijen na terenu, često u očajnoj formi, svojim je potezima znao baciti publiku u delirij. Louis van Gaal jednom je poručio Riquelmeu: „Najbolji si igrač kad imaš loptu, ali kad je nemaš to je kao da igramo s igračem manje.“ Riquelme je na to odgovorio: „Zašto bih trčao kad lopta može i sama, bez mene!?“
Rafael van der Vaart
Postoji velika razlika između onih koji su spori i onih koji su jednostavno lijeni. Van der Vaart je bio oboje. Iako igrački vrlo mudar, precizan u dodavanjima i s izvrsnom kontrolom lopte, nikad nije dosegnuo svoj maksimum prije svega zbog čestog ispadanja iz forme. U više navrata tijekom karijere bio je u toliko očajnoj fizičkoj spremi da nije bio u stanju odigrati 90 minuta. Ostao je poznat po izjavi: „Ako se svaki put, nakon našeg napada moram vraćati u obranu, ne mogu dati maksimum od svojih napadačkih sposobnosti.“