Buduća zvijezda svjetskog nogometa, Španjolac Dani Olmo, definitivno je jedna od najboljih Dinamovih kupovina u povijesti. Još dok je imao 16 godina doveden je iz čuvene La Masije na iznenađenje mnogih, par godina kasnije isprofilirao se kao jedan od najtalentiranijih igrača Europe. Za Jutarnji list dao je intervju u kojem govori kako je došao u Zagreb, koliko voli grad i klub…
“Zvijezda? Ne osjećam se tako, jer ako se krenem tako osjećati, neće biti dobro. Nikako. Osjećam se jednako kao prvog dana. Želja mi je samo da svakim danom sve bude bolje: i Dinamo, i ja.”, govori skromni Dani koji je stigao u Maksimir tokom ljeta 2014. godine.
“Nisam očekivao da će Dinamo doći po mene, najiskrenije. Bilo je tada puno priča, ali ni u jednoj od njih nisam očekivao Dinamo. No kako su pričali sa mnom, s mojim roditeljima i menadžerom, dali su mi sportski poticaj, priču i šansu koju nije nudio nitko drugi. To nam se svidjelo i tada smo prelomili da dolazimo. Bilo je nepoznato, bilo je možda i ‘risky’, ali to je bila odluka koju smo donijeli svi zajedno.”, ispričao je o tome kako je dospio najtrofejniji hrvatski klub.
Zatim je pojasnio po čemu je La Masija tako poznata u svijetu.
“Čim dođeš tamo, a ja sam u La Masiju stigao s deset godina, odmah te stavljaju u tu Barçinu geometriju igre. Dakle, od pionira pa sve do juniora, svi igramo u sustavu 4-3-3. I to je osnova. Naravno, dosta se toga bazira na tehnici, na ideji, ali uvijek se prati prva momčad, i svi treneri koji tamo rade, u stalnom su kontaktu s trenerom seniora i temeljem toga diktiraju ritam rada cijele omladinske škole. Jer, jednog dana, ako i kada pokucaš na vrata prve momčadi, ne treba ti vremena za prilagodbu, tebi je usađen Barçin kod. Tako je to već generacijama.”
Bilo je govora o tome da će Olmo obući dres Hrvatske, ali…
“Kao prvo, puno sam radio da dobijem priliku i pozivnicu mlade reprezentacije Španjolske, što i nije lako, s obzirom na to da se tamo malo prate Dinamo i HNL. I to je bilo teško. A onda sam stigao tamo i sada se spremam za Euro U21, što je za mene veliki uspjeh. A onda je, eto, stigla i ta vijest, na koju sam se nasmijao; drago mi je što me se sjete, pun sam ponosa, iako je oko toga baš sve jasno: Zagreb i Hrvatsku sam silno zavolio, Dinamo obožavam i ovo će mi zauvijek ostati drugi dom. No, što se tiče reprezentacije, Španjolska je moja domovina, ja sam Španjolac, i bio sam je spreman čekati, vjerujući da će se jednom dogoditi. Konačno, pa nemam ni hrvatsku putovnicu.”
Prokomentirao je povijesni rezultat Dinama u Europskoj ligi.
“Mislim da smo svoje snage postali svjesni nakon što smo Hapoel razmontirali sa 5-0. Tada smo osjetili vlastitu moć. I iako smo ispali od Young Boysa, nismo gubili vjeru u naše mogućnosti, što smo, konačno, dokazali i marširanjem kroz skupinu i izbacivanjem Viktorije. Mogli smo i protiv te Benfice, bili odlični 80 minuta, imali blok, stajali blizu… ali onda je valjda prva duga lopta koju nismo očistili stvorila nered. I odredila tijek te utakmice. Koja mi se i dalje vrti pred očima. No znaš koja je to razina, znaš da se to ne smije. Svjestan sam da smo ušli u povijest, da smo napravili nešto veliko, da moramo biti ponosni, no još ponekad mislima zalutam na Luz, misleći da smo mogli srušiti i tog velikog giganta europskog nogometa… Šteta.”