Čudo ili ponor: Što Hajduk može u novoj sezoni?

Hajduk u novu sezonu ulazi s jasnom porukom – bez ozbiljnih izlaznih transfera neće biti ni financijskog daha ni prostora za slaganje konkurentne momčadi. U tom kontekstu Sigur i Pukštas praktično se nameću kao igrači koje klub mora prodati da bi preživio i pokrio planirane prihode, što potvrđuju i raniji navodi o milijunskim ponudama za američkog veznjaka te stalnom zanimanju za kanadskog reprezentativca. Riječ je o dvojici nogometaša koji su, uz sve oscilacije, još jedini ozbiljniji kapital u veznoj liniji i defenzivnom dijelu kadra, pa njihova prodaja otvara i rupu u momčadi, a ne samo u svlačionici.

Istovremeno, Hrgović i Silić nameću se kao prilika za dobru zaradu, bilo kroz brzu prodaju nakon afirmacije, bilo kroz buduće postotke, što je u modelu poslovanja kakav Hajduk trenutno ima praktički jedini put prema plusu. Njihova situacija dodatno pokazuje koliko je Poljud danas ovisan o mladim igračima koji moraju odraditi dvostruku ulogu – biti nositelji rezultata i istovremeno transferni projekti koji će platiti račune i omogućiti opstanak kluba blizu razini ambicija navijača.

Rebić preskup luksuz, Krovinović, Šarlija i Diallo otpisani

Ono što se još donedavno najavljivalo kroz neslužbene kanale sada je i jasno – Hajduk se čisti od ugovora koji opterećuju proračun, a ne donose očekivani učinak. Rebić se u toj priči pojavljuje kao igrač koji je za Hajduk preskup luksuz, pogotovo ako se uzme u obzir da i dalje ima što reći na europskom tržištu, pa njegova eventualna promjena sredine može biti kompromis između želja kluba i ambicija igrača. Riječ je o profilu koji u HNL‑u pravi razliku, ali kojemu se teško prilagođava financijski okvir Bijelih, osobito u situaciji u kojoj se svaka pogreška u budžetu skupo plaća.

Uz njega, jasno su otpisani i Krovinović i Šarlija, dok je Diallo praktički nestao iz planova i javnosti, pa se Hajduk u kratkom vremenu odriče cijele jedne generacije koju je donedavno predstavljao kao temelj projekta. Takve odluke su priznanje pogreške u kadrovskoj i ekonomskoj politici prošlih godina, ali i nužan rez kojim se klub želi riješiti ugovora koji više ne prate ni njihovu formu ni ulogu u momčadi, a dodatno otvaraju prostor za mlađe i jeftinije opcije.

Potpuno nova momčad i opasnost od neželjenih odlazaka

Posljedica svega je da Hajduk u novu sezonu ulazi s praktički potpuno novom momčadi, što uvijek znači i ozbiljan rizik, bez obzira na to koliko se navijači nadali resetu. Čak i ako klub uspije kontrolirati ključne odlaske, jasno je da će biti i onih neplaniranih – na prvu na pamet pada Šego, čiji je prošlosezonski učinak sigurno privukao pažnju klubova izvan HNL‑a i koji se vrlo lako može naći u situaciji da mu tržište ponudi više nego što Hajduk može. Svaki takav transfer dodatno mijenja mozaik i tjera stručni stožer da usred ljeta mijenja planove, što je scenarij u kojem su greške gotovo neizbježne.

Kada se zbroji sve – prodaje, otkazi, potencijalni odlasci i dolasci bez odštete – dolazi se do zaključka da će navijači na Poljudu gledati momčad koja neće samo promijeniti nekoliko nositelja, nego praktički cijelu hijerarhiju unutar svlačionice. Takav restart može donijeti i pozitivni šok, ali i potpuni raspad, pogotovo ako se tijekom ljeta i jeseni ne uhvati serija rezultata koja bi smirila atmosferu i dala legitimitet novom projektu.

Graf bez love, Dinamo i Kek s ozbiljnim zaletom

Poseban problem za Hajduk je činjenica da s druge strane nema prostora za ozbiljnije plaćanje odšteta – klub jedva drži, ili ne drži, financijsku ravnotežu i jasno je poručio da će se nova momčad slagati prvenstveno od besplatnih igrača, posudbi i onih koji dolaze nakon isteka ugovora. U takvom okruženju navijačima Bijelih ostaje nadati se da je Graf doista čudotvorac koji će uspjeti u onome što nitko prije njega nije – da bez love, s igračima koji dolaze praktički “s ulice”, napravi šampionsku momčad koja će se moći nositi s Dinamom i Rijekom.

Problem je što Dinamo, s obzirom na ono što je pokazao u proljetnom dijelu prošle sezone, djeluje kao klub koji je ponovno našao rezultatski i kadrovski ritam, dok se na Rujevici Matjaž Kek vratio na klupu i odmah podignuo letvicu očekivanja. U takvom kontekstu perspektiva Hajduka izgleda prilično depresivno: dok konkurencija jača i na terenu i u organizaciji, Bijeli ulaze u sezonu s rezovima, neizvjesnošću i vjerom da će se posložiti čudo koje je u modernom nogometu sve rjeđe.

Između depresije i nade – nogomet je već vidio čuda

Ako se situacija gleda hladno, navijači Hajduka imaju više razloga za brigu nego za optimizam – klub ovisi o prodaji Sigura i Pukštasa, planira zaradu na Hrgoviću i Siliću, razmišlja o rastanku s Rebićem i već se oprostio od Krovinovića i Šarlije, sve to uz činjenicu da ne može plaćati ozbiljne odštete. U isto vrijeme Dinamo diže formu, Rijeka vraća Keka, a cijela liga čeka kako će izgledati još jedan hajdučki “projekt” koji kreće praktički iz početka.

Ipak, nogomet je sport u kojem su se događala i veća čuda – klubovi su osvajali naslove s kadrovima za koje se uoči sezone mislilo da nisu ni za Europu, treneri su iz anonimnih igrača radili nositelje, a financijski limitirane momčadi znale su srušiti favorite u seriji od deset mjeseci. Upravo na toj tankoj liniji između depresije i nade Hajduk ulazi u novu sezonu: s glavom punom briga, džepom koji nije pun, ali i tribinama koje će, ako osjete da se na travnjaku događa nešto iskreno, još jednom dati onaj posljednji, iracionalni vjetar u leđa.