Dinamo je prelagano odustao od igrača koji je imao što za reći

Nositi broj 10 na leđima u zagrebačkom Dinamu nikada nije bila samo stvar formalnosti niti običan broj na dresu. Stjepan Lamza, Marko Mlinarić, Zvonimir Boban, Edin Mujčin, Luka Modrić… Popis je to teškaša koji su toj ‘desetki’ dali kultni status. Kad tome pridodate Sammira, Lovru Majera ili Martina Baturinu, jasno je da taj dres sa sobom nosi golemo naslijeđe, ali i opasan uteg.

Upravo je taj uteg prošlog ljeta preuzeo Gabriel Vidović. Stigao je na Maksimir kao velika želja Zvonimira Bobana, u transferu teškom 1.2 milijuna eura uz postotak Bayernu od buduće prodaje. Klub mu je odmah, u potezu nabijenom simbolikom, uručio ‘desetku’. Bila je to jasna poruka povjerenja, ali i potez koji je podigao obrve skeptične maksimirske publike.

I sam Vidović ubrzo je shvatio što taj broj nosi.

“Nije lako, definitivno. Naučio sam to jako dobro, posebno zbog medija. Ali da mi ga ponude, opet bih ga nosio. Mislim da mi ga nitko nije poklonio, nego su pokazali koliko vjeruju u mene. Međutim, da je teret – teret je. Ljudi te odmah drugačije gledaju i čim krene loše, prvo se udara na ‘desetku’. Ali samim time što mogu reći da sam u Dinamu nosio broj 10, zabijao golove, pa i Hajduku – to je ispunjenje sna,” priznao je iskreno u nedavnom razgovoru za tportal.

Od taktičke lutalice do propalog eksperimenta

Njegov drugi dolazak u Zagreb bio je obavijen sumnjama jer je u njemačkom Mainzu izbivao zbog ozljede gležnja. U prvom mandatu (sezona 2023./24.) bio je standardan i u 40 nastupa upisao devet pogodaka i tri asistencije, no Modri se tada nisu odlučili na otkup zbog previsoke cijene koju je diktirao Bayern.

Kad se konačno vratio, otvorilo se glavno taktičko pitanje: gdje s njim na terenu?

Vidović je u više navrata naglašavao da se najbolje osjeća u međuprostoru, kao klasični razigravač iza napadača. No, Dinamov sustav 4-3-3 na toj poziciji traži defenzivno odgovornije radilice. U početku je vraćen na lijevo krilo, gdje je u prvih pet kola učinkom (gol i asistencija) držao mjesto u prvih 11, prije nego što ga je u potpunosti istisnuo raspoloženi Arber Hoxha.

Hrvatski trener oduševljen igračem: “Top je, igrat će za Hajduk!”

Tada nastupa ključni preokret i taktički promašaj struke.

Tijekom zimskih priprema prostrana je ideja da se od Vidovića, po “poučku Luke Stojkovića”, stvori ‘osmica’. Eksperiment se prelio i na novu sezonu, no rezultat je bio katastrofalan. U veznom redu, u kombinaciji s Josipom Mišićem i Mihom Zajcom, Modri su djelovali bezidejno i nebalansirano. Dinamo je na taj način ugasio igrača koji je na krilu nudio okomitost i opasnost, a dobio lutalicu u sredini terena.

Odlazak bez borbe i priznanje The Guardiana

Razlaz je bio neumitan. Stigla je ponuda Paderborna od tri milijuna eura, a iz Dinama se nisu previše dvoumili.

“Pojavila se opcija odlaska u Paderborn i svidjela mi se jer sam vidio koliko me žele i cijene. S time da moram reći – Dinamo se nije previše ni borio da me zadrži. Dobili su novac koji su tražili i to je to,” otvoreno je zaključio Vidović.

Dinamo je tako zaradio, ali i propustio do kraja iskoristiti potencijal 22-godišnjaka. Da je riječ o igraču vrhunskog štofa, potvrdio je i ugledni engleski The Guardian, koji je Vidovićev prelazak u Paderborn uvrstio među top 10 najisplativijih ljetnih transfera, čudeći se kako je njemački klub za “samo” tri milijuna eura ugrabio takav talent.

Ostaje tek gorak okus da je Maksimir prerano digao ruke od svoje ‘desetke’ koja je imala još puno toga za reći.