Dinamo prosuo dva boda, ali dobio novu zvijezdu u derbiju

Momak koji je početkom jeseni bio igrač za posudbu, igrač za “vidjet ćemo”, danas je tema koju Dinamovi navijači guraju objavama, komentarima i porukama klubu. Derbi protiv Hajduka samo je potvrdio ono što se kuhalo posljednja tri kola. Dinamo je dobio pravo otkriće. A dobio ga je gotovo slučajno. Kad se ozlijedio Valinčić, kad su propale opcije s Theophileom i Lisicom na desnom boku, kad je obrana pucala po šavovima, tek tada su Kovačević i ljudi koji vode sportsku politiku pružili šansu djeci. Mikić je odmah pokazao da može iznijeti utakmicu s Rebićem na leđima. A onda je, tiho i bez pompe, iz drugog plana došao Topić. I donio sve ono čega je Dinamu kronično nedostajalo. Okomitost. Hrabrost. Jednostavna rješenja. Energiju koja mijenja ritam.

U derbiju je ušao kao igrač koji se treba snaći u kaosu, a završio kao igrač koji ga je okrenuo u Dinamovu korist. Svaki njegov dodir bio je ispravan. Svako njegovo kretanje prijetnja. Hajdukovci su ga u nekoliko minuta doživjeli kao da gledaju igrača koji na terenu boravi već nekoliko sezona. Tribine su to osjetile i odmah reagirale. Navijači su jasni. Žele Topića u ritmu. Kovačevićeva rotacija skupocjenih imena u sredini i napadu često izgleda tromo. Kad uđe Topić, sve se ubrza. Imao je doprinos protiv Gorice, bio je opasan protiv Varaždina, a protiv Hajduka je bio Dinamov najživlji igrač nakon ulaska. I zato je ironično koliko je bilo potrebno da Dinamo dođe do svoje djece. Tek kad se raspadnu sve druge opcije, tek tada se otvara prostor za klince. Topić je pravo otkriće ove jeseni. Dinamovi navijači ga ne žele vidjeti odmah.