Dojam protiv brojeva: zašto statistika u nogometu nikad neće nadmašiti ono što oko vidi

Statistika je nezaobilazan dio modernog sporta, a nogomet nije iznimka. Sofisticirane analize postaju sveprisutne, nudeći trenerima neprocjenjive uvide u pripremu utakmica i procjenu momčadi. Ipak, unatoč rastućoj popularnosti algoritama i metrika, nogomet ostaje igra u kojoj je ljudski dojam – ono što gledatelj, trener ili analitičar vidi – i dalje najvažniji, a ponekad i jedino mjerodavno.

Nogomet je sport fluidnosti, nepredvidivosti i trenutaka magije koje je teško, ako ne i nemoguće, svesti pod hladne brojke. Dok su statistički pokazatelji poput uspješnosti dodavanja, prijeđenih kilometara ili postotka dobivenih duela korisni, oni često propuštaju suštinu – kontekst, estetiku poteza, borbenost koja podiže momčad ili, jednostavno, onaj ‘nevidljivi’ utjecaj na igru.

Sjajna hrvatska platforma Sofascore postala je glavni alat za mnoge pri stvaranju mišljenja o igračima i ligama. Njen algoritam ocjenjuje igrače na temelju preciznih statističkih pokazatelja: točnih dodavanja po zonama, broja driblinga i postotka uspješnosti. Ipak, upravo ovdje leži zamka – algoritam je slijep na dojam.

Danas objavljena momčad kola SuperSport HNL-a po statističkom algoritmu to zorno pokazuje. U njoj se našao Marko Malenica, vratar Osijeka, unatoč činjenici da je njegova ekipa na Rujevici primila četiri gola. Iako je možda imao velik broj obranjenih udaraca, primiti četiri gola u porazu obično nije statistički pokazatelj koji se povezuje s ulaskom u idealnu postavu kola. Sličan primjer je i Dinamov igrač Ismael Bennacer. Unatoč tome što je Dinamo poražen u Vukovaru, bez da je stvorio ijednu veliku priliku, a on je vjerojatno bio jedan od boljih dinamovaca, njegovo uvrštavanje u idealnih jedanaest, dok je momčad doživjela debakl, otvara pitanje je li statistika ovdje nadjačala zdrav razum i realan dojam utakmice.

Ovi primjeri nisu kritika ni platforme ni spomenutih igrača. Oni su ilustracija temeljnog problema: kako algoritam može ocjenjivati ključni utjecaj igrača koji nije striktno mjerljiv? Kako statistika mjeri paniku koju stvara napadač bez da uputi udarac? Ili neprocjenjivu defanzivnu intervenciju koja se u statistiku upiše samo kao ‘jedan start’, a spriječila je siguran gol?

Estetika, strast, ‘potez’ koji lomi utakmicu, borbenost koja tjera suigrače da daju više – to su duša nogometa i razlozi zašto je on globalni fenomen. Sve dok nogomet ostaje igra u kojoj se emocije ne mogu svesti na decimale, a pobjeda je plod kompleksne sinergije, a ne zbroj individualnih statistika, dojam i ljudsko oko će uvijek biti konačni suci na terenu. Statistički alati su sjajni pomagači, ali nikada neće biti zamjena za suptilnost i kompleksnost koju jedino ljudski um i oko mogu prepoznati.