Jedan od omiljenih Juvenusovih igrača, zasigurno je brazilski branič Dani Alves. „Luđak“ na terenu, ali i vrlo osebujna ličnost izvan njega. Nakon osam godina provedenih u Barceloni, Katalonci su 34-ogodišnjeg Alvesa doslovno pustili u Juventus prošlo ljeto, a on u talijanskom klubu briljira! Od dolaska u Torino s Juventusom je osvojio prvenstvo i kup, a sad mu se smiješi i naslov pobjednika Lige prvaka.
Posebna psihička priprema
Javnost Dania Alvesa poznaje kao vrlo zanimljivu i energičnu osobu. U više je navrata izjavio kako prezire život nogometaša i sav glamur koji ih okružuje. Slobodno vrijeme provodi u društvu obitelji, a da nije postao nogometaš, bio bi vozač automobilskih utrka. Velika ljubav su mu glazba i moda, a kad završi nogometnu karijeru – želja mu je putovati svijetom.
Uoči finala Lige prvaka protiv Real Madrida Alves je opisao kako se psihički priprema i „diže“ za svaku pojedinu utakmicu. Proces je ovakav:
„Prije svake utakmice imam istu rutinu. Stanem ispred ogledala i na pet minuta se isključim od okoline. U glavi tada vrtim film o svom životu.
U prvoj sceni, imam deset godina. Spavam na betonu u maloj kućici u Juazeiru, u Brazilu. Brat i ja idemo u polje gdje otac već radi. On na leđima ima velik i težak spremnik i prska biljke otrovom kako bi ih zaštitio od bolesti. Brat i ja mu zatim pomažemo. Satima se natječemo tko će od nas biti bolji radnik jer na kraju dana otac odlučuje koji mu je više pomogao. Nagrada najboljem je pravo da koristi jedini bicikl koji obitelj posjeduje.
Ako ne dobijem bicikl, moram 12 milja pješačiti od farme do škole. Povratak iz škole je još gori jer ako zakasnim na nogometnu utakmicu u susjedstvu, igrat će bez mene. Zato trčim 12 milja na povratku iz škole i nastavljam trčati i na nogometnom terenu.
Ako dobijem bicikl, mogu nekoj od cura ponuditi prijevoz do škole. Tih 12 milja sam faca. I zato u polju brutalno radim.“
Teško djetinjstvo je očito ostavilo dovoljno dubok trag koji je Alvesu još i danas itekakva motivacija.