Nakon sezone 2012/13., Andrej Kramarić vratio se s posudbe u Dinamo te su mnogi očekivali kako će dobiti pravu priliku u Maksimiru. To je valjda zaslužio nakon što je postigao 15 pogodaka u dresu kluba s Kajzerice. Ispred njega te sezone bio je samo Leon Benko koji je postigao 19 pogodaka.
Početak je djelovao obećavajuće jer je Kramarić na samom startu sezone zabio dva gola Zadru u prvenstvu te jedini gol na uzvratnom susretu protiv Fole Esch u drugom pretkolu Lige prvaka. A onda je dobio svega deset minuta protiv Rijeke te dvije protiv Sheriffa da bi posljednju utakmicu odigrao protiv Splita 3. kolovoza. Nakon toga čak tri prvenstvene utakmice bio je na klupi, a preostale kvalifikacijske utakmice za Ligu prvaka nije se pojavio ni u zapisniku. I onda se javila Rijeka te je transfer na Kantridu bio potez iz snova.
Krama je počeo redovito trpati golove, a još bolji bio je u polusezoni 2014/15. Još danas se pamti Hat Trick Feyenoordu, a također je zabijao Sevilli i Standardu. Te sezone došao je prvijenac u dresu Hrvatske, a u HNL-u je zabio čak 21 pogodak. No, onda je u zimskom prijelaznom roku došao prekrasni transfer u Leicester City za devet milijuna eura. Tamo pak nije dobio pravu priliku, ali onda opet povlači fantastičan potez te ide u Hoffenheim prvo na posudbu, a kasnije je pao i otkup ugovora. Andrej je danas legenda tog stabilnog njemačkog prvoligaša.
Kramarić je dao veliki intervju za 24sata povodom stotog nastupa za reprezentaciju pa je tako kazao: “Moj prvi nastup? Sjećam ga se kao danas, kako ne bih? Bilo je to u Puli protiv Cipra, još sam asistirao za gol Mandžukiću. I bio je to baš dobar asist, suparničkom igraču kroz noge, tako da Mandžo nije imao težak posao gurnuti loptu u gol. Ma možda ćete misliti da pretjerujem, ali svaki put kad zaigram za reprezentaciju osjećam se kao da mi je to prvi nastup. I svaki put osjetim toliko strasti, ponosa, emocije, želje za pobjedom… teško je to i opisati.”
Kramarić je potom otkrio kako je bio jako blizu Bayernu: “Neću reći da žalim jer onda ne bih imao tu posebnu priču s Hoffenheimom. Nikad nisam žalio za odlaskom, ali taj će mi Bayern nekako ostati u glavi. Možda je moja, možda klupska krivica što nikad nisam završio u Münchenu. Klub je tad tražio previše, ja nikad nisam forsirao odlazak jer sam se oduvijek predobro osjećao u Hoffenheimu. I nisam osjetio potrebu za forsiranjem tog transfera. I Hoffenheim i ja smo mislili jednako, pa zbog toga ne žalim niti za Bayernom.”
I za kraj, otkrio je što misli o povratku u Dinamo: “Bit ću iskren, to ne bi imalo smisla. Ne želim davati neke najave, ali više se ne vidim u HNL-u. Često sam čitao poruke #imalobismisla, ovako najiskrenije, za mene to nema smisla. Ne želim lagati, niti davati lažna obećanja. Ne znam koliko bih se mogao motivirati s 35 godina, vjerojatno nekakvim manjkom energije, vraćati se na onakvu infrastrukturu. I na to bih sam gledao kao da nekome mlađem igraču, a Dinamo takvih uvijek ima, zatvaram vrata. Jednostavno, nema smisla.”
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
Za super analize kliknite OVDJE.