Tog 28. svibnja 2003. godine, uvjeti na Old Traffordu bili su idealni za još jedno finala Lige prvaka. Ovaj put bio je to susret talijanskih titana, Milana i Juventusa. Nakon što prvih 90 minuta i produžeci nisu donijeli pobjednika uslijedila je lutrija jedanaesteraca. Na kraju, vratari su odigrali ključnu ulogu pri čemu je Milanov Dida obranio jedan više nego Buffon te je susret na kraju završio 2:3 u korist Milana. Kakva je to momčad bila! Otad je prošlo gotovo 14 godina. Gdje je udarna jedanaestorica rossonera danas?
Dida
Iako je znao imati neobjašnjivih kikseva, ovaj Brazilac je zasigurno jedan od junaka finala Lige prvaka 2003. zbog tri obranjena jedanaesterca. U Milanu je proveo gotovo deset godina, a sezone 2002./2003. i 2003./2004. smatraju se vrhuncem njegove karijere jer je tad s Milanom osvojio naslov talijanskog prvaka, Ligu prvaka, proglašen je najboljim golmanom Serie A i trinaestim najboljim FIFA-inim igračem za 2003. Godine 2015. se umirovio od nogometa, a nekoliko je mjeseci tijekom 2016. bio pomoćnik Clarencu Seedorfu na klupi kineskog Shenzhen FC-a.
Alessandro Costacurta
Jedna od klupskih legendi, „Billy“ je u Milanu proveo više od dvadeset godina pri čemu je sakupio više od 600 nastupa te osvojio 19 različitih naslova. Brz, efikasan u duelima i dobar u skoku – atributi su kojima se najčešće opisuje ovaj talijanski stoper. Nakon što se umirovio 2007., Costacurta se kratko okušao u trenerskim vodama. Trenutno radi na Sky Italia kao stručni komentator.
Alessandro Nesta
Nakon devet sezona u Laziu, u Milan dolazi 2002. i ostaje ondje deset sezona. Usprkos brojnim ozljedama koje su ga povremeno kočile, Nesta se smatra jednim od najboljih obrambenih igrača svoje generacije. Jedan je od trojice igrača koji su matirali Buffona u finalnoj utakmici, a iako snažne atletske građe, krasila ga je elegancija igre i iznimne vještine s loptom. Iz ozbiljnog se nogometa povukao 2013., a od 2015. je trener nogometnog kluba Miami.
Paolo Maldini
Živuća legenda Milana, klupski i talijanski rekorder kao i rekorder UEFA-inih natjecanja – sve je to „Il Capitano”. Iako po rođenju dešnjak, nije bilo te pozicije u zadnjem redu gdje se Maldini nije snalazio te se danas s pravom smatra jednim od najboljih obrambenih igrača svih vremena. Požrtvovan, čvrst u duelima, ali i izuzetno tehnički potkovan, s Milanom je u 25 godina osvojio sve što se dalo osvojiti. Iako se umirovio od aktivnog nogometa još 2009. i danas je inspiracija i uzor brojnim mladim igračima. Krajem 2016. Maldini je odbio ponuđenu funkciju tehničkog direktora u Milanu no ostavio je otvorenu mogućnost da se jednog dana opet posveti svom klubu.
Kakha Kaladze
Ovaj gruzijski branič u Milanu je proveo deset godina i tijekom tog vremena profilirao se kao dio standardne jedanaestorice. Mnogo zanimljivija od nogometne je njegova karijera poslovnog čovjeka i političara. Godine 2012. povukao se iz nogometa, a samo nekoliko mjeseci nakon toga izabran je u gruzijski parlament. Također, Kaladze je vlasnik investicijskog poduzeća koje ulaže u energetiku te ugostiteljskih objekata u Milanu i Kijevu. Trenutno obnaša dužnost potpredsjednik ministra energetike.
Gennaro Gattuso
Na poziciji defenzivnog veznog iskazao se kao veliki radnik. Snažan, agresivan i brz, Gattuso je bio jedna od ključnih figura Milana od 1999. do 2012., a zbog svojeg stava prema igri i požrtvovnosti bio je miljenik navijača. U tandemu s Pirlom vladao je sredinom terena. Od igračke se karijere oprostio 2013. no ostao je i dalje u nogometu – trenutno je trener u drugoligašu Pisi.
Andrea Pirlo
Sušta suprotnost grubog i bradatog Gattusa bio je nježni i golobradi Pirlo. Ipak, zajedno su postali ključne figure Milanove igre. Pirla su krasile mirnoća i lakoća ophođenja s loptom, iznimna igračka inteligencija i korisnost – kako u fazama razigravanja napada tako i destrukcije protivničke igre. Nakon deset iznimnih godina u Milanu, prešao je u Juventus, a iako u 38. godini i dalje aktivno igra i to u New York FC.
Clarence Seedorf
Stasiti Nizozemac u svoj je impresivnoj karijeri igrao i osvajao različite trofeje. Osvojivši naslov pobjednika Lige prvaka s Ajaxom (1995.), Real Madridom (1998.) te Milanom (2003. i 2007.) postao je prvi i, za sada jedini igrač, kojemu je to uspjelo s tri različita kluba. Karijeru igrača završio je 2012. Tijekom 2014. kratko je (i neuspješno) bio na klupi Milana nakon čega je prešao u kineski Shenzhen. Seedorf se očito kao trener i dalje traži s obzirom da je krajem 2016. dobio otkaz i u Kini.
Rui Costa
Ovaj Portugalac u Milanu je igrao pet sezona i s crno-crvenima je osvojio jedan naslov pobjednika Serie A, jedan talijanski kup, jedan talijanski Super kup, jedan naslov pobjednika Lige prvaka i jedan europski Super kup. Nakon što je 2003. u Milan došao Kaká, Costa je dobivao sve manju minutažu tako da se 2006. vratio u svoju Benficu. Od 2008. igračku je karijeru zamijenio direktorskom pozicijom u istom klubu.
Andriy Shevchenko
Svoje najbolje igračke dane Andriy je zasigurno proživio u Milanu. U osam sezona (prekinutih dvogodišnjim „izletom“ u Chelsea) za Milan je odigrao 322 utakmice i postigao 175 zgoditaka. U finalu 2003. postigao je presudni pogodak s bijele točke i tako postao prvi Ukrajinac koji je osvojio Ligu prvaka. Nakon završetka nogometne karijere, 2012., Andriy se posvetio politici, pridruživši se stranci „Ukrajina – naprijed“. Njegova politička karijera neslavno je završila i Andriy se, na sreću, vratio nogometu – aktualni je izbornik ukrajinske reprezentacije.
Filippo Inzaghi
Nakon relativno uspješnih godina u Juventusu, Inzaghi je čak jedanaest godina proveo u Milanu, pri čemu je sakupio čak 300 nastupa i postigao 126 zgoditaka. Ne toliko dobar tehničar, Inzaghi se isticao svojom brzinom i sposobnošću „šuljanja“ kroz protivničke obrane. Ostao je poznat kao igrač koji je „živio na ofsajd liniji“. Igračku je karijeru okončao 2012. nakon čega se posvećuje trenerskom poslu. Tijekom sezone 2014./2015. bio je trener Milana (naslijedio je već spomenutog Seedorfa), a od lipnja 2016. trenira trećeligaša Veneciju.
Osim spomenute jedanaestorice, u igru su ulazili i Roque Júnior (umirovio se 2010., okušao se kao trener u rodnom Brazilu), Serginho (umirovio se i povukao iz javnosti 2008.) i Massimo Ambrosini (u igračkoj mirovini od 2014., trenutno stručni komentator na talijanskoj televiziji).
Carlo Ancelotti
Pobjeda u finalu Lige prvaka 2003. bila je svojevrsni početak velike trenerske ere koja traje još i danas. Temperamentni Talijan je ulazak u finale ponovio i 2005. (poraz) i 2007. (pobjeda) s Milanom te s Realom iz Madrida 2014. (pobjeda), što je jedinstveni poduhvat za jednog trenera. „Carletto“ se s pravom, prema različitim anketama, ističe kao jedan od najboljih trenera svih vremena. Osim Reala i Milana, sjedio je i na klupi Reggiane, Parme, Juventusa, Chelsea, Paris Saint-Germaina, a trenutno je za kormilom Bayern Münichena.
Barcelonina generacija koja je osvojila ligu prvaka 2006. – gdje su danas?
https://nogometne-vijesti.hr/hrvatski-nogomet/nisu-istine-tribinama-pes-pise-dom-spremni/