Galamili su da je egomanijak, a on ih opovrgnuo u samo godinu dana. Dinamo napokon ima lidera!

Ono što ćemo napisati sada je jasno već i onima koji ne simpatiziraju Zvonimira Bobana te svoje stavove jasno izriču ispod gotovo svake objave povezane s predsjednikom Dinama – Boban je protekloga ljeta napravio odličan posao. Prilikom dolaska Bobana u klub često se moglo čuti kako je riječ o čovjeku kojem je ego ispred svega te da će svojim odlukama naštetiti Dinamu. On im je već u prvoj godini mandata opovrgnuo svaki argument, i to s tri ključna poteza koja su preokrenula Dinamovu sezonu.

Maksimirski klub je na dovođenje igrača, ali i isplate odšteta za Marka Pjacu, Brunu Petkovića i Arijana Ademija, potrošio oko 20 milijuna eura. Takav remont bio je nužan, no rijetko tko je očekivao da iz maksimirske blagajne ‘odu’ baš toliki milijuni.

Dva zvučna pojačanje, dvije slične priče

U tom procesu napravljene su i neke pogreške (Villar, Ljubičić, a u tu kategoriju bi, s obzirom na cifru koju Dinamo izdvaja za njegovu plaću, mogao upasti i Ismael Bennacer), no pogreške su sastavan dio svakog poslovanja. Ono što je bitno je da je Zvonimir Boban te greške ispravio već u sljedećem prijelaznom roku gdje je Dejana Ljubičića za nešto manje od milijun eura prodao u Schalke koji je tijekom proljeća, upravo s Ljubičićem kao jednim od glavnih predvodnika, osigurao povratak u Bundesligu. Uz Ljubičića, Boban se ‘riješio’ još jednog nezadovoljnog igrača – Gonzala Villara.

Španjolski veznjak u Dinamo je stigao s velikom reputacijom i s visokom odštetom (3 milijuna eura), a samim time i s velikim očekivanjima. Ipak, kao i u slučaju Dejana Ljubičića, vrlo brzo postalo je jasno kako se Villar nije snašao u onome što Dinamo traži i u nogometu kakav se u Hrvatskoj igra te je već na zimu poslan na posudbu u Elche. Taj španjolski klub veći dio sezone proveo je na dnu ljestvice LaLige, a za ostanak u elitnom rangu španjolskog nogometa Elche se borio sve do posljednjeg kola.

Možda i najveća pogreška

Remi protiv Girone pogurao je bivši klub Dominika Livakovića prema Segundi dok je Elche ostao u prvoligaškom društvu. A taj remi ujedno je i značio ostanak Villara u Španjolskoj; Elche je aktivirao otkupnu klauzulu od oko milijun i pol eura te je Dinamo tako vratio otprilike polovicu onoga što je uložio u igrača koji je tijekom svoje karijere igrao i za talijanskog velikana Romu. Odlasci Villara i Ljubičića napravili su mjesta za ostale veznjake u sastavu Modrih te se ta dva odlaska svakako mogu smatrati ključnim čimbenicima za plodonosno proljeće zagrebačkog kluba. Pritom valja napomenuti kako su obojica bili velike želje upravo Zvonimira Bobana, dakle on je bio taj koji je svojim imenom i prezimenom stao iza njihovih dovođenja.

Kada smo već spomenuli Dominika Livakovića, zanimljivo je da je reprezentativna jedinica već prošloga ljeta mogla biti među Dinamovim vratnicama. Htio se Livaković već tada vratiti na Maksimir, i to u obliku posudbe, no sportski sektor Plavih odlučio je povjerenje ukazati Ivanu Nevistiću. To se kasnije pokazalo velikom greškom s obzirom da je Nevistić tijekom jeseni potpuno ispao iz sastava, a Livaković se u Španjolskoj nalazio u nemilosti trenera Michela. Sigurni smo da bi Zvonimir Boban, kada bi imao magični štapić s kojim bi se mogao vratiti u prošlost, odlučio Livakovića još prošloga ljeta vratiti na Maksimir. Možda bi Dinamo tada bio i u nešto boljoj pregovaračkoj poziciji s Fenerbahčeom, tko zna…

Pravi lider

Ipak, magija postoji samo u knjigama i filmovima te se Boban mogao okrenuti jedinoj realnoj mogućnosti – osigurati potpis Livakovića u zimskom prijelaznom roku. U tome je i uspio, no pritom je vjerojatno izgubio dobar dio živaca pregovarajući s turskom stranom. Ispravio je Boban tako još jedan svoj ljetni propust s obzirom da je povratak Livakovića unio toliko potreban mir u Dinamovu obranu, ali i kompletnu momčad.

Odlike lidera nisu samo da je glasan i da zna donijeti neku odluku te za nju preuzeti odgovornost; odlika lidera je odluku, ako je pogrešna, i ispraviti u što kraćem periodu kako bi klub, a u ovome slučaju Dinamo, što manje izgubio. Boban je svojim dolaskom u Dinamo postao alfa i omega kluba, koliko god on to možda osporavao u nekim izjavama, a samim time i čovjek s velikom odgovornosti.

Navijače Modrih tri iznad navedena primjera mogu veseliti i ulijevati im optimizam i za nadolazeće godine. Kao što smo već rekli, nitko nije bezgrešan i nitko ne može živjeti bez pogrešaka, pa tako niti Zvonimir Boban. Napravio ih je u ovih godinu dana, a napravit će ih još jako puno u godinama koje su ispred nas. To je jednostavno tako i bilo bi suludo misliti drugačije.

No ono što Bobana odvaja od ogromne većine drugih ‘lidera’ je sposobnost da prizna pogrešku te ju ispravi prvom sljedećom prilikom. Najlakše se praviti ‘blesav’ i očekivati da će se stvari promijeniti same od sebe, ali za priznati pogrešku i klub staviti ispred samoga sebe trebaju dvije stvari – znanje i ‘muda’. A Boban je pokazao da ima oboje. Jedna od karakteristika egomanijaka je nikada neće priznati vlastitu pogrešku. Za svaki neuspjeh uvijek okrivljuje druge, sudbinu ili vanjske okolnosti. Jesu li to karakteristike koje su obilježile Bobanovu prvu godinu u Dinamu?