Svi se mi u nekom trenutku svog života zagledamo u prošlost i s čuđenjem zapitamo: ZAŠTO?
Krive su odluke sastavni dio života. To dobro znaju nogometaši koji su prije uspona na vrh malo „lutali“. U nastavku slijedi pregled deset zaboravljenih transfera. S nekima od njih se igrači ponose, a ima i onih koje bi pojedini igrači rado izbrisali iz svog životopisa.
John Terry (Nottingham Forest)
Prije nego je postao simbol londonskog Chelsea, Terry je tijekom 2000. godine bio na posudbi u Nottingham Forestu. Za klub slavne prošlosti, danas drugoligaša, Terry je nastupio 6 puta, nakon čega se opet vratio u matični klub.
Gennaro Gattuso (Glasgow Rangers)
Gattuso je karijeru započeo u Perugi, a sa samo 19 godina, u srpnju 1997., postao je član škotskog Rangersa. Možda bi karijera ovog Talijana išla u sasvim drugom smjeru da na klupu Rangersa 1998. nije sjeo Dick Advocaat koji baš i nije favorizirao Gattusa. Nakon 34 odigrane utakmice i tri postignuta gola za Škote, Gattuso se u listopadu 1998. vratio u Italiju.
Shkodran Mustafi (Everton)
Godine 2009., tada 17-ogodišnji Mustafi je odbio Manchester United i Newcastel ne bi li se pridružio Evertonu. Na žalost, ono čega se sjeća iz Evertona je samo sjedenje na klupi. Prije nego što je pokazao svu raskoš svog talenta u Arsenalu, Shkodran je igrao u drugoligašu Sampdoriji te Valenciji da bi tek 2016. ponovno došao na Otok.
Franck Ribery (Galatasaray)
Nakon traženja prave forme u nekoliko francuskih klubova, Ribery se 2005. odlučio na drastičan potez – odlazak u Tursku, u Galatasaray. Navijačima se svidio njegov način igre pa su mu počeli tepati „Ferraribery“. U Turskoj je odigrao 14 utakmica, izdržao manje od godinu, dana da bi se ponovno vratio u Francusku i zaigrao za Marseille.
Frank Lampard (Swansea)
Lampard je ozbiljnu igračku karijeru započeo u West Hamu, no ubrzo je, kao 17-ogodišnjak, posuđen u Swansea, tada drugoligaški klub. Prije povratka u West Ham, u siječnju 1996. Lampard je uspio skupiti devet nastupa i zabiti jedan pogodak.
Edgar Davids (Crystal Palace)
Na samom zalasku svoje bogate karijere, nizozemski se reprezentativac upustio u avanturu igranja za Crystal Palace prema principu „plaća prema učinku“. I iako je u klubu izdržao manje od tri mjeseca, Davids ovu epizodu svog života opisuje kao „veliko iskustvo“.
Luis Suarez (Groningen)
Samo pravi nogometni znalci znaju da je, prije nego što je postao slavan po svojim ugrizima i igrama u Liverpoolu i Barceloni, Suarez igrao jednu sezonu u nizozemskom Groningenu. Tamo je završio sasvim slučajno, kao 19-ogodišnjak, kad su ga zapazili Nizozemski skauti koji su zapravo pratili neke druge igrače u Urugvaju. U 29 nastupa dao je 10 zgoditaka, a ostao je upamćeni i po disciplinskim problemima.
Peter Crouch (Hassleholm)
Crouch se može pohvaliti listom od preko 10 klubova za koje je igrao, a zasigurno jedan od egzotičnijih je švedski Hassleholm, u kojem je bio na posudbi 2000. godine. Bio je to klub iz četvrte švedske lige i Crouchu nije bio problem zablistati u takvoj sredini. Prije povratka u Tottenham, u osam je utakmica zabio tri pogotka.
Thiago Silva (Dinamo Moskva)
Silva je za moskovski Dinamo potpisao 2005., nakon godine dana provedene u Portu. Jedan od ponajboljih obrambenih igrača, Moskvu će pamtiti po tuberkulozi zbog koje je gotovo izgubio život. Srećom, nakon šest mjeseci borbe s bolešću i odluke o prekidu karijere, Silva je ipak smogao snage i vratio se u sam nogometni vrh.
Hulk (Kawasaki Frontale/Tokyo Verdy)
Iskreno govoreći, činjenica da je ovaj Brazilac u dva navrata igrao u Japanu, nimalo ne čudi. Ovo je igrač koji voli egzotične destinacije s obzirom da je nakon početka seniorske karijere u Brazilu igrao u Japanu, Portugalu, Rusiji te konačno od ljeta prošle godine u Kini.
https://nogometne-vijesti.hr/medunarodni-nogomet/nisu-imali-egzistencijalnih-problema-top-deset-nogometasa-iz-imucnih-obitelji/