U razgovoru sa Sportske bivši nogometaš Hajduka, Goran Milović, otkrio je kako se snalazi u Kini.
“Želio me Oostende, ali iMidtjylland. Danci su trebali igrati s Manchesterom, mene je to strašno mamilo. A sada želim u Kini ostati još pet godina”, kaže Milović
Iz bivšeg kapetana Gorana Milovića prva je sezona u kineskog Superligi u kojoj je za svoj Chongqing odigrao 21 utakmicu.
“Sezona je prošla jako brzo i ocijenio bih je vrlo dobrom ocjenom. Da nije bilo ozljede nožnog prsta koja me dva mjeseca odvojila od travnjaka, sve bi bilo sjajno. Propustio sam devet utakmica, a rehabilitacija je bila dosadna”, priča za Sportske novosti Milović pa otkriva dojmove o ligi…
“Kinu sam otišao sa skepsom, jer dosta ljudi mi je govorilo da nogomet nije na europskoj razini. Razmišljao sam trebam li prihvatiti ponudu, pa sam letvicu primanja visoko podigao. Rekao sam sebi ‘ako to ispune, nemam izbora’. I što se dogodilo, agent me nazvao za 15 minuta i odgovorio da su svi uvjeti prihvaćeni. Nisam više imao što za reći. Pristao sam. I nisam se pokajao. Isplate su redovne, u jednoj godini Kine zaradio sam što bih primjerice uzeo u tri godine Belgije odakle sam također imao ponudu. Pored Chongqinga u igri su bili Oostende i Midtjylland. Danci su trebali igrati s Manchesterom, mene je to strašno mamilo. Zanimao me i Oostende, ali razlika u primanjima je bila prevelika. I Hajduk je dobro zaradio, jer ukupni transfer, prije podjele, iznosio je milijun eura. Na kraju svi zadovoljni.”
Tjedni ritam u Kini?
“Nikad treninzi nisu dulji od sat i pol, ali putovanja su nezgodna. Najkraće je putovanje dva sata avionom, do Šangaja. Najduže je bilo kod Matića i Oršića u Changchun, šest sati s presjedanjem. Uz to, svaku utakmicu ostajemo po četiri dana na putu. Uvijek krećemo dva dana prije, jer klima je tropska u Chongqingu, puno je odgođenih letova. Nikad ne znaš kada će avion krenuti. A mi idemo redovnom linijom, pa ostajemo još dan iza utakmice, jer igra naša druga momčad. Naporno je, pola tjedna samo na putu.”
Budžet njegova kluba daleko od klubova na vrhu…
“Daleko smo od razine najboljih, prvaka Guanghzoua i Jinagsua, a priključio im se i Beijing Guoan koji je objavio da je složio budžet od 275 milijuna dolara. Na razini najvećih klubova u Kini. Naš je budžet maksimalno 30-ak milijuna USD. Za hrvatske prilike odlično, ali za kinesku konkurenciju dovoljno za sredinu lige. Jedini sam Europljanin u klubu, pored mene su dva Brazilca, Kardec i Fernandinho, Argentinac Giglioti i jedan Korejac. Želi se Chongqing pojačati za sljedeću sezonu, ali primarno s kineskim igračima.”
Najteži igrači za čuvanje…
“Demba Ba iz Shangai Shenhue je najteži za čuvanje. Dok centaršut dođe, on napravi sto pokreta. Izvuče se, pa se vrati, okrene… ma čudo. Prava kobra u šesnaestercu. Zatim Teixeira iz Jiangsua koji je prije igrao u Šahtaru. Potom Burak Yilmaz, a za najboljeg igrača lige proglašen je Brazilac Goulart iz prvaka Guanghzoua. Scolari ga je kao MVP-a lige povukao iz Brazila, nije ni dotakao Europu.”
U Kini ima ugovor još dvije sezone…
“Financijski sam prezadovoljan, igrački također. Pronašao sam motiv u sebi, želim ostati što duže, želim doći do klubova koji konkuriraju za vrh. Istina, nostalgija za Splitom je uvijek prisutna, međutim, ipak bih odigrao još četiri-pet godina u Kini. Ako bude moguće. Ostvari li mi se plan, ja sam miran”, ističe Milović pa zaključuje…
“Preko noći se puno toga promijeni. Sammira maknu iz Jiangsua iako ima milijunski ugovor. Ali, ode u drugi klub i potpiše još bolji ugovor. Međutim, ispao je Hangzhou iz lige i sada se sve više priča da će Sammir natrag u Europu. Nikad ne znaš u Kini gdje će te put odvesti.”