Hajduk Garciji mora isplatiti bogatstvo ako mu da otkaz
Milijunska zamka klupske blagajne
Kada je Gonzalo Garcia u ljeto prošle godine sletio na Poljud iz Pule, navijački puk dočekao ga je s otvorene ruke i golemim entuzijazmom. Logika je bila jednostavna – ako je s ograničenim resursima Istre 1961 uspijevao igrati dopadljiv, moderan i lepršav nogomet, što tek može napraviti s znatno većim klupskim proračunom, punim tribinama i kvaliteti pojedinaca u svlačionici? Mnogi su u tome vidjeli dobitnu kombinaciju koja bi napokon trebala vratiti Hajduk u utrku za trofeje. Godinu dana kasnije, te ružičaste naočale razbile su se u stotine komadića. Prošla sezona završila je gorkim otrežnjenjem i masivnim zaostatkom od 18 bodova za prvakom Dinamom, uz još jedan u nizu europskih podbačaja. Umjesto očekivanog iskoraka, Poljud je dobio nastavak stare patnje.
Europski debakl i kalendar koji ne oprašta
Nova sezona trebala je donijeti prijeko potreban reset, ali je umjesto toga ponovno otvorila stare rane. Prolazak protiv slovačke Žiline u prvom ispitu jedva je izboren i bio je prožet tjeskobom. Potom je uslijedio klasični poljudski sumrak na Cipru. Nakon solidne prve utakmice, uzvrat protiv Pafosa donio je potpunu katastrofu, poraz od 0:4 i ekspresno ispadanje iz Europske lige. Hajduk je tako prebačen u treće pretkolo Konferencijske lige, gdje ga čeka litavski Žalgiris. Ako preskoči tu prepreku, u doigravanju će igrati protiv pobjednika dvoboja poljskog Rakówa i švedskog Hammarbyja. Riječ je o suparnicima s kojima se može igrati, ali koji neće oprostiti izdanja kakva Hajduk trenutačno pruža.
Između tih europskih ispita Garcijin raspored u HNL-u izgleda poput hoda kroz minsko polje. Slijede domaći ogled s Istrom 1961, gostovanje kod Gorice te derbi s Osijekom na Poljudu. Scenarij u kojem bi Hajduk doživio kiks protiv Žalgirisa ili nastavio prosipati bodove u prvenstvu mogao bi označiti konačni kraj urugvajskog stručnjaka. Strpljenje navijača potpuno je potrošeno, a gnjev je dosegnuo vrhunac. Dogodi li se novi slom, teško da postoji zaštita unutar klupskih zidina koja bi Garciju mogla spasiti od smjene.
Ulje na vatru dodatno dolijeva narušeni odnos između trenera i kapetana. Sukob Gonzala Garcije i Marka Livaje već tjednima nije nikakva tajna, nego ozbiljan problem koji opterećuje svlačionicu. Livaja, koji je godinama bio alfa i omega Bijelih te nositelj i simbol kluba, nalazi se u vidljivom padu forme. Umjesto da Garcia pronađe taktički ključ kojim će izvući maksimum iz svog najboljeg igrača i staviti ga u službu momčadi, njihov je jaz svakim danom sve dublji. Zbog toga sve veći broj navijača otvoreno zaziva otkaz, smatrajući da je trener izgubio kontrolu nad svlačionicom i psihološkim stanjem momčadi.
Financijska provalija i klizna skala ugovora
No, odluka o smjeni trenera na Poljudu nikada nije samo sportsko pitanje, nego ponajprije teška financijska jednadžba. Hajduk u ovom trenutku jednostavno nema novca za bacanje. Bez zajamčenog ulaska u ligašku fazu europskih natjecanja i pripadajućih UEFA-inih nagrada, klupska blagajna mora uprihoditi najmanje deset milijuna eura. U slučaju još jedne jeseni bez Europe, taj se iznos može nadoknaditi jedino prodajom najvrjednijih klupskih eksponata i nositelja igre.
U takvim okolnostima uručiti otkaz Garciji značilo bi aktivirati iznimno skupu zaštitnu klauzulu. Tijekom prve sezone njegova ugovora bila je predviđena odšteta u visini 18 mjesečnih plaća, što bi u slučaju otkaza iznosilo oko 1.050.000 eura. Ulaskom u drugu godinu ugovora aktivirana je klizna skala i ugrađeno smanjenje odštete. Hajdukova obveza sada iznosi između deset i 12 mjesečnih plaća, odnosno od 580.000 do 696.000 eura.
Kada se tomu pribroje ugovori Garcijinih pomoćnika iz stručnog stožera, koji prema dostupnim informacijama imaju jednake zaštitne klauzule, ukupni trošak smjene trenera i njegovih suradnika penje se na približno milijun eura. U poljudskim hodnicima još uvijek svježe odzvanjaju primjeri bivših kormilara koji su Split napustili na potpuno različite načine. Gennaro Gattuso otišao je s Poljuda odbivši uzeti 1,3 milijuna eura koji su mu pripadali prema ugovoru. Rekavši: „Ono što nisam odradio, neću uzeti.“ Bio je to velik financijski ustupak koji je klub poštedio još većih problema. S druge strane, klupska legenda Ivan Leko nije pokazala jednaku sentimentalnost te je naplatila svoju otpremninu, iako se očekivalo da će Hajduku izići ususret.
