Hrvatska leti na veliki okršaj s Englezima, ali jedna stvar zabrinjava

Završen je prvi čin priprema nakon šest dana mukotrpnog tesanja forme u sparnoj Aleksandriji. Tamošnje munje i gromovi kao da su zloguko najavljivali nadolazeću dramu. Hrvatska reprezentacija danas konačno pakira kofere i polijeće prema Dallasu. Iza njih je onaj najmonotoniji dio. Na treninzima se do u detalje secirala igra u sustavu s petoricom u obrani. Igračima su pritom servirani jeftini propusti s otvaranja Eura 2021. godine. To im je jasna opomena, upravo je protiv istog suparnika tada primljen onaj jedan, presudni pogodak. Američki kontinent za Vatrene je mjesto gdje su ostali nedovršeni poslovi. Tu još uvijek stoje bolni ožiljci od one sumorne lipanjske večeri u Recifeu 2014. godine. Tada nas je Meksiko grubo prizemljio. Rusija i Katar su u međuvremenu naplatili većinu povijesnih dugova. Ipak, ovaj susret s moćnim Tri lava Thomasa Tuchela bit će istinski ispit zrelosti.

Englezi hrvatskog reprezentativca usporedili sa Srbinom

Vatreni lete u Dallas s taktičkim zagonetkama i golemim teretom

Ipak, ono što u ovim trenucima izaziva najviše opravdanog nemira, straha i duboke skepse među navijačima jest čvrsta odluka stručnog stožera da u udarnu postavu protiv trkački moćnih Engleza gurne Matea Kovačića. Njegovo uvrštavanje među startere protiv fizički najdominantnije momčadi turnira djeluje kao iznimno opasno kockanje. Veznjak se, naime, tek nedavno oporavio od teške i iscrpljujuće ozljede. Domaća javnost itekako pamti prijateljske susrete prije odlaska preko Atlantika u kojima je Kovačić bio pod paljbom žestokih i opravdanih kritika zbog spore, rascjepkane igre. Sada će se taj nedovoljno podmazani motor morati izravno sudariti s engleskom megazvijezdom Judeom Bellinghamom. Nevjerojatna je i prilično zastrašujuća činjenica da sam Bellingham na tržištu vrijedi više nego cjelokupni hrvatski vezni red koji će započeti utakmicu.

Sam izbornik Zlatko Dalić nedavno je u javnim istupima mudro konstatirao kako je potpuno svjestan da se s provjerenim “senatorima” i starim zaslugama ne može vječno ići u moderne, brze nogometne bitke. Istaknuo je da će evolucija i promjene u kadru biti neizbježne želi li se izbjeći potop. Međutim, kada je kucnuo čas za prvu veliku i sudbonosnu bitku na sjevernoameričkom tlu, te proklamirane najave o zaokretu i uvođenju svježe krvi tiho su pale u vodu. Prednost je ponovnom inercijom dobila stara, načeta hijerarhija, unatoč očitom nedostatku ritma kod ključnih pojedinaca. Navijački puk morat će se stoga ponovno naoružati strpljenjem i gledati igru koja se oslanja na čuvanje posjeda pod svaku cijenu. Svi se sada nadaju da će u teksaškoj areni iskustvo još jednom nekako nadmudriti englesku mladost i stotine milijuna eura.