Na ovaj, posve osoban, tekst su me potaknule predrasude s kojima se susrećem kao žena, zbog svoje velike ljubavi prema nogometu.
„Žena na stadionu je kao i žena na brodu – nesreća!“, „Štaš ti mala na stadionu?“, „Pusti se nogometa, nije to za žene!“, „Drž se kuhinje!“, „Zar ti nije dosadno gledati 22 znojna tupana kako trče 90 minuta za loptom?“, „Samo je jedna Mila Horvat, što ti znaš o nogometu?“
Bilo je tu i prijezirnih pogleda na tribinama, sarkastičnih komentara konobara u situacijama gdje u kafiću tražim stol s dobrim pogledom na TV ekran jer počinje prijenos neke utakmice… I tako u nedogled.
Žene vole shopping, muškarci nogomet
Iako se svi volimo hvaliti napretkom civilizacije i stanja svijesti i dalje na „brdovitom Balkanu“ postoje oni koji se čudom čude ženi koja prati i voli nogomet. Ok, jasno mi je, nogomet je muška domena. Nogomet je jedna od 3-4 teme o kojoj muškarci vole razgovarati i pokazati svoje ekspertno mišljenje. Kao što se nekako podrazumijeva da žene vole shooping ili tračati s frendicama, podrazumijeva se da je nogomet muška stvar (uz aute, „plejku“, „kladu“…)
Na spomen žene koja voli nogomet, eto brda predrasuda… Ako si žena i pratiš nogomet – ili si sponzoruša, ili to radiš da zadiviš nekog dečka, ili ti je nogomet zanimljiv zbog fizički atraktivnih nogometaša ili jednostavno nešto nije u redu s razinom tvojih hormona…
„Pratiš nogomet da impresioniraš dečke“
Naravno, postoje i takvi ženski fanovi nogometa, ali ja sigurno nisam jedan od njih. Nogomet sam zavoljela kao dijete i suprotni spol s tim nije imao veze. A što se tiče impresioniranja – upravo suprotno! Doživjela sam bezbroj puta kako se muškarci zapravo boje žene koja im ravnopravno parira svojim poznavanjem ove igre i igrača. O muškarcima koji nemaju pojma o nogometu da i ne govorim, za njih sam čudakinja.
„Koji ti se sviđa?“
Jedna od najčešćih predrasuda je da žene koje vole i prate nogomet to rade zbog zgodnih nogometaša. U redu, prokomentirat ću nekad kako je Pjaca skroz simpatičan momak ili kako je Čarli markantan, ali to nije ni približno ono što me drži 90 minuta prikovanu za TV. Iskreno, nekad u navali emocionalne uključenosti u neki susret i zaboravim da su igrači zapravo muškarci.
Jedan od komentara koji sam čula prije nekoliko godina je i da nogomet prate samo sponzoruše. E pa, vjerovali ili ne, teško da ću se bogato udati gledajući Ligu prvaka utorkom ispred TV-a ili prateći utakmicu drugoligaša u subotnje popodne.
„S obzirom da si žensko, znaš dosta o nogometu!“
Ne posjedujem obujam znanja Antona Samovojske niti sam u stanju sa stopostotnom sigurnošću Matea Beusana procijeniti je li nešto bio prekršaj ili nije. Ipak, znam da Engleska reprezentacija već desetljećima nije ostvarila značajniji rezultat, da Anatolij Timoščuk nije ukrajinski političar i znam da Athletic i Atletico nisu isto. Bez lažne skromnosti u nogomet sam upućena više od prosječne žena, a usudila bih se tvrditi i više od nekih muškaraca.
„Žene ne mogu toliko emocionalno proživljavati utakmice“
Zašto jedna žena ne bi bila u stanju psovati, ali i tugovati kad Portugal izbacio Hrvatsku u osmini finala Europskog prvenstva golom u 117. minuti?! Ili se veseliti kad trenutno prosječan Milan pobjedi moćni Juventus u talijanskom super kupu? Ako hoćete iskreno, mislim da žene čak i puno emocionalnije pristupaju praćenju svojih timova i svojih omiljenih igrača.
ZAKLJUČAK (namjerno napisan velikim tiskanim slovima!)
Nemam viška testosterona. U svakodnevnom životu se ponašam kao (gotovo) prosječno žensko. Nisam Mila Horvat, ali volim i pratim nogomet. Umjesto turskih sapunica ili 3, 2, 1 – kuhaj, utorkom i srijedom, radije pogledam Ligu prvaka. Umjesto da u štiklama i s tonom šminke na licu ispijam vikendom kavu na „špici“, volim baciti oko na koju utakmicu 1. HNL, a nisu mi ni neki drugoligaši strani. I u svemu tome ne vidim problem. Nogomet je igra. Nogomet je sport za sve koji ga vole, nema veze sa spolom, godinama, vjerom, nacionalnošću… Nogomet je tu da nas poveže, a ne razdvaja.
Mnogi macho muškarci će se sigurno osjetiti ugroženi ulaskom žene na „njihov teren“ no vjerujte, nitko tu nikoga ne ugrožava. Skuhat ću ti ručak, donijeti pivo iz frižidera, ali ću nakon toga sjesti do tebe i s tobom pogledati utakmicu (i popiti pivo, naravno). J
I na kraju malo romantike. Ima li išta ljepše od tople lipanjske večeri: zvjezdano nebo, lagani povjetarac, osvježavajuće piće nas stolu…? I utakmica svjetskog ili europskog prvenstva na programu? Zašto i žene ne bi uživale u ovoj idili?