Hrvatska se na Svjetsko prvenstvo u Kataru iduće godine plasirala zahvaljujući – Rusu. Fjodor Kudrjašov postigao je autogol u 81. minuti poljudske utakmice i donio Hrvatskoj pobjedu 1:0. Taj je nogometaš nakon gotovo 2000 poruka zaključao komentare na svojim profilima, a nakon toga se nije oglašavao.
Ovih je dana dao prvi intervju za ruske medije nakon što je ispao tragičar na Poljudu.
“Na poluvremenu je Karpin govorio da je nemoguće braniti se 90 minuta i doći do željenog rezultata. Stoga smo htjeli promijeniti svoju igru, vjerovali smo da možemo i bilo nam je jasno da je izbornik u pravu. Izašli smo, željeli se nadigravati, ali kada smo vidjeli u kakvom je stanju teren… Hrvati su bili u naletu, a nakon početka nastavka, idućih 10-15 minuta bilo je najteže. Hrvati su nas razbijali. U tom trenutku kroz glavu nam je prolazila misao da će nas ubiti na terenu. Očekivao sam da će zbog lokvi utakmica biti lakša, da Hrvati neće moći toliko kombinirati kao u prvom dijelu. Ispalo je da su se savršeno prilagodili i nastavili igrati svoj nogomet. Nakon 15 minuta drugog poluvremena malo su usporili i nije bilo toliko opasnih trenutaka”, rekao je za Sport-Express.ru
Potom je objasnio posljednjih deset minuta utakmice. Period je to u kojem je pogodio vlastitu mrežu.
“Nekoliko sekundi prije gola osjetio sam grč, ne samo iza, već i sprijeda. Nastavio sam trčati jer utakmica nije zaustavljena. Morao sam. Nakon utakmice sam sve vrtio po glavi. Možda sam trebao pasti, tražiti pomoć, ali trener mi je rekao: ‘A što da si pao i da su onda zabili s pozicije na kojoj si trebao biti? To bi bio još veći problem. Ovako si barem pokušao igrati do kraja.’ I prvi trener je govorio da, ako možeš, moraš trčati dok ti noga ne otpadne. Takav sam i ja, uvijek ću sve odraditi do kraja. Da, danas kad se sagleda čitava situacija, čovjek bi mogao reći: ‘Pa zašto nisam propustio loptu?’ Ja sam u tom trenutku samo razmišljao kako da nastavim trčati s ozljedom. Kada je lopta završila u mreži, osjetio sam bol. Rekao sam da je potrebna zamjena, ali više nismo imali pravo na to. Nisam htio ostaviti suigrače na terenu, pokušao sam nastaviti igrati.”
Opisao je što se dogodilo nakon utakmice.
“Odmah sam otišao u svlačionicu. Dio suigrača mi je prišao i pružio podršku. Izbornik i ostali treneri napravili su isto. Neko vrijeme smo samo sjedili, u svlačionici je bila tišina, nitko nije govorio. Sjedio sam s pognutom glavom, zabrinut i s osjećajem da sam iznevjerio momčad, ali i svoju državu. Iako to ne možete nazvati pogreškom, već slučajnošću, radilo se o za mene teškom trenutku.”
Dobio je tablete za opuštanje mišića, a potom napustio stadion.
“Nisam ni odmah upalio mobitel. Morao sam se pribrati, odlučiti što i kako dalje. Kasnije sam vidio mnoštvo poruka od obitelji i prijatelja, a ostao sam iznenađen kada sam vidio da su mi pisali i brojni ljudi s kojima sam imao nikakav ili vrlo malo kontakta. Shvatio sam da neću ništa promijeniti ako se budem ubijao oko toga. Dogodilo se i sad je gotovo. Ispričao sam se izborniku, on se prisjetio svojih riječ između dva poluvremena te rekao da se takve stvari događaju. Nadam se da ću u ožujku pomoći svojoj momčadi i zabiti pogodak, ali ne u svoju, već u protivničku mrežu. To je moj cilj za iduća tri-četiri mjeseca. Ne treba to čak biti ni pogodak, ali moram dati sve od sebe da odemo na Svjetsko prvenstvo.”