Jedan bljesak, puno upitnika: Dinamo i dalje bez ritma
Dinamo je zaključio slovensku etapu priprema remijem protiv Primorja. Rezultat 1:1 ne zvuči tragično, ali ostavlja više pitanja nego odgovora. Protivnik nije bio zvučno ime. Šesta momčad slovenskog prvenstva iz prošle sezone bila je na papiru suparnik za razigravanje, a ne za ozbiljnu provjeru. No Modri ni u takvom kontekstu nisu ostavili dojam moći. Igralo se ujutro, u ne osobito atraktivnim uvjetima, ali to ne može biti opravdanje. Kovačevićeva momčad pokazala je tehničku nadmoć, ali i organizacijsku šupljinu. Gol Vidovića donio je privremenu sigurnost, ali nastavak utakmice otkrio je poznatu boljku – pad koncentracije, pad intenziteta i gubitak kontrole nad rezultatom. Dinamo se vraća u Zagreb s dvjema pobjedama, dvama remijima i jednim porazom. Bilanca nije porazna ali nije ni ohrabrujuća.
Vidović otvorio, Filipović držao, ali obrana ostavila pukotine
Početak je bio ohrabrujuć. Dinamo je ušao angažirano, s idejom i energijom. Kulenović je odmah u petoj minuti imao ozbiljnu priliku, glavom je gađao pored vratnice nakon dobrog ubačaja Vinlöfa. Posjed je bio u rukama Dinama, a lopta je cirkulirala po širini, s povremenim probijanjem po bokovima. No upravo kad se činilo da će slovenski prvoligaš pasti pod pritiskom, Primorje je počelo izlaziti u kontre i stvarati paniku. Isah Rafiu i Kadrić došli su do dvije izrazite šanse, no vratar Ivan Filipović reagirao je maestralno. Bilo je to pravo predstavljanje za vratara koji se bori za poziciju broj jedan. Njegove intervencije su bile sigurnost u kaosu. Dinamova obrana, s Valinčićem i Dominguezom, djelovala je lomljivo.
U 36. minuti stigla je nagrada za inicijativu. Sjajna lopta Kulenovića otvorila je prostor Luki Stojkoviću, koji se našao jedan na jedan s Pintolom. Golman brani, ali odbijanac pada pred Gabrijela Vidovića, koji bez razmišljanja zabija za vodstvo. Bio je to trenutak koji je trebao postaviti ton ostatka susreta. No nije. Nakon pogotka, Dinamo je pao. Primorje se ponovno oslobodilo i do kraja poluvremena stvorilo još nekoliko prijetnji. Nije bilo gola, ali bilo je dovoljno da se osjeti kako Modri nisu zakopčani do grla. Pitanje koncentracije i obrambenog balansa ostalo je otvoreno. Kovačević je u tom razdoblju gledao više improvizacije nego strukture. Dojam o Vidoviću kao napadačkoj polisi osiguranja ostao je, ali iza njega se nisu nizale sigurnosne mreže. S jedne strane svježina, s druge ranjivost.
Rotacije preokrenule tijek, ali ne i ishod
U nastavku se na terenu pojavio gotovo novi Dinamo. Kovačević je povukao šest izmjena na poluvremenu i dodatne četiri do 63. minute. Na terenu su se našli Pierre-Gabriel, Goda, Villar, Lisica, Hoxha, a kasnije i Soldo, Bulat i Topić. Sve je djelovalo kao test, ali bez jasne linije. Dinamo je bio bolji, dominantan, ali bez ubilačkog instinkta. Primorje je čekalo, i dočekalo. U 62. minuti jedna jednostavna povratna lopta na bijelu točku dovoljna je da Haris Kadrić neometano poravna rezultat. Ispali su Jakirović i Galešić, nitko nije reagirao na vrijeme. Gol Primorja bio je kao hladan tuš. Dinamo je nakon toga jurnuo, pokušali su Soldo i Hoxha, šanse su bile konkretne, ali realizacija je izostala. U zraku se osjećala frustracija.
Villar je tražio rješenja, Mišić šutirao iz slobodnjaka, ali sve je ostalo u granicama neefikasnog pritiska. Dobra je vijest što se vidjela želja, što je Dinamo pokušavao igrati visoko i brzo. Loša vijest je da se sve češće morao vraćati po vlastite greške. Nervoza je rasla, došlo je i do naguravanja. Ne zbog važnosti utakmice, već zbog unutarnje potrebe za pobjedom. Dinamo je tražio potvrdu da je spreman, ali je pronašao ogledalo koje kaže – još nije. Kovačević će u Maksimir ponijeti bilješke, ali i nedoumice. Do utakmice s Krivbasom ima vremena, ali sve manje alibija. Napad još traži dinamiku, obrana još traži lidera. A publika će uskoro tražiti odgovore.
