Jedinstvena situacija u nogometnoj povijesti zbila se u finalu španjolskog Kupa kralja. Prvoligaš se za ovu prestižnu titulu borio protiv svoje rezervne momčadi.
Nema gubitnika za Real Madrid
Nije neobična situacija da Real Madrid bude sudionik finala kupa, no da tamo igra protiv svojih suigrača? Upravo takva situacija dogodila se davne 1980. u finalu španjolskog Kupa kralja. Real Madrid suočio se sa svojim „mlađim bratom“ Real Madrid Castillom.
Kako je to moguće?
Sve do 1991. rezervne momčadi španjolskih klubova imale su potpunu neovisnost od svojih prvih momčadi. Naravno, nisu se mogle natjecati u istoj ligi, ali su mogle sudjelovati u drugim natjecanjima kao što je, primjerice, kup.
Općenito, rezervne momčadi čine mlađi igrači koji čekaju svoju priliku za igranje u prvoj ekipi. One se obično natječu u nižim ligama, a natjecanja poput nacionalnog kupa, prilika su za susret s ozbiljnim protivnicima.
Prema tadašnjim pravilima Kupa kralja, ukoliko bi seniorska momčad izvukla svoju rezervnu momčad, ždrijeb bi se poništavao i ponavljalo bi se izvlačenje. Jedina situacija u kojoj je moguće da prva momčad igra sa svojim rezervama službenu natjecateljsku utakmicu je igranje finala.
Real Madrid Castilla u sezoni 1979./1980. imala je briljantan niz. Prosjek godina igrača bio je oko 20, a najstariji je imao samo 23. Također, momčad je vodio mladi trener, 34-ogodišnji Juanjo Garcia Santos, kojemu je finale Kupa kralja ujedno i najveći trenerski uspjeh.
U finalnoj utakmici, odigranoj 4. lipnja 1980. odnos snaga je bio očit. Prva momčad je pobijedila Castillu rezultatom 6-1.
Posebno zanimljiva je bila scena dodjele trofeja pobjedniku – slavili su i pobjednici i gubitnici!