Juventus se držao, ali Real i Modrić uvijek znaju kako

Još ništa nije gotovo. Iako se najavljivao oproštaj, Luka Modrić i dalje traje – i to u bijelom dresu. Real Madrid je na Svjetskom klupskom prvenstvu pobijedio Juventus 1:0 i izborio četvrtfinale, a hrvatski reprezentativac dobio je svojih 12 minuta pod reflektorima Miamija. Ušao je u 78. minuti, stavio kapetansku traku i zatvorio utakmicu na način koji najbolje poznaje – smireno, precizno, s punim razumijevanjem situacije. I dok se očekivalo da će večer možda biti posvećena njegovom oproštaju, Luka je poslao drugu poruku – još nije vrijeme za kraj. Susret nije bio jednostavan. Juventus je otvorio odlučno, a Igor Tudor je postavio agresivan plan igre. No, Real je preživio početne nalete, okrenuo utakmicu i pogodio kad je bilo najvažnije. Gonzalo Garcia, još jedan od Xabijevih mladih aduta, riješio je stvar glavom u 54. minuti. Dovoljno za prolaz. A Luka? On je još tu. Miran, sabran – i spreman za četvrtfinale.

Juventus postavio stupice, Real se tražio

Prvih 45 minuta susreta u Miamiju proteklo je u znaku taktičkog nadmudrivanja i defenzivne čvrstoće – ponajprije s talijanske strane. Igor Tudor odabrao je pristup koji je Realu zatvorio gotovo sve opcije u organizaciji igre. Juventus je stajao nisko, kompaktno i disciplinirano, ne libeći se zaprijetiti kad god bi se ukazala prilika za brzu tranziciju. I već u sedmoj minuti takva postavka mogla je donijeti rezultat: Yildiz i Locatelli izveli su sjajnu okomitu akciju, a Kolo Muani se sam našao pred Courtoisom. Odlučio se za lob, lopta je preletjela i njega i gredu. Bila je to najbolja prilika prvog dijela – i trenutak koji je mogao zakrenuti cijelu utakmicu. Modrić

Real Madrid je, s druge strane, imao kontrolu nad posjedom od samog početka, ali bez konkretnog učinka. Sve do 30. minute Xabijeva momčad nije ozbiljnije zaprijetila. Djelovali su bezidejno, pomalo i umorno – kao ekipa koja zna da je favorit, ali ne osjeća hitnost trenutka.  Tek kako se poluvrijeme bližilo kraju, Real je počeo podizati ritam i otvarati pukotine u obrani Juventusa. Najveća šansa Reala stigla je upravo tada. Bellingham je u 30. minuti primio loptu u šesnaestercu i opalio iz blizine, ali Di Gregorio je sjajno reagirao, a Rugani je očistio s crte. Ta situacija probudila je Madriđane, koji su do odmora nastavili pritiskati. Valverde je pokušao iz daljine, snažno, precizno – ali ponovno je briljirao Juventusov vratar. Unatoč posjedu i pritisku u završnici poluvremena, Real nije našao put do mreže. Tudor je mogao biti zadovoljan onim što je njegova momčad prikazala – koncentrirana, opasna u kontri i čvrsto organizirana u obrani.

Garcia eksplodirao, Modrić zaključio, a Mbappé podsjetio što znači klasa

Rezultat 1:0 može sugerirati ravnotežu, ali teren je govorio drugačije. Real je drugom poluvremenu okrenuo tempo, podigao linije, preuzeo kontrolu i izgledao kao momčad kojoj je sve jasno. Juventus se trudio – ali nije imao čime odgovoriti. Držali su se koliko su mogli, a da nije bilo Di Gregorija na vratima, moglo je biti neugodno. Njegove tri obrane u razmaku od deset minuta držale su Talijane u životu, ali samo formalno. Jer sadržaj je bio – madridski. Xabi Alonso točno zna što radi. A možda još važnije – zna što ima. Jer ako je itko dobitnik ovog turnira, to je Gonzalo Garcia. Mladi napadač s brojem 19 u četiri nastupa zabio je tri puta, a protiv Juventusa je postigao pogodak koji je odlučio četvrtfinale. Centaršut Alexandera-Arnolda, skok, udarac glavom – jednostavno i brutalno učinkovito. Bio je to potez starog napadača u tijelu 21-godišnjaka koji tek dolazi. Početkom turnira bio je eksperiment – danas je rješenje.

I nije bio jedini koji je ostavio trag. Kylian Mbappé se vratio i odmah napravio dar-mar. Njegova kombinacija s Viniciusom unosila je paniku u obranu Juventusa, konstantno ih tjerajući na pogreške, krive preuzimanja, paniku u zoni. Nije zabio, ali bilo je jasno – kad se kreće s njim, kreće se drugačije. Mbappé ne mora zabiti da bude ključan. A onda je došao trenutak koji se čekao: 78. minuta, Luka Modrić na terenu. Santiago Bernabéu bi eksplodirao – ovdje, u Miamiju, dobio je tiši, ali jednako iskren pljesak. Ušao je, preuzeo kapetansku traku i odigrao – Modrićevski. Jedna lopta u prostor za Viniciusa bila je podsjetnik tko je on i zašto je i dalje važan. Nema drame, nema forsiranja. Samo ritam, sigurnost i dojam da je sve pod kontrolom. Kraj utakmice dočekao je kao vođa.