Napominjemo da se stav stranice Nogometne-vijesti.hr ne mora nužno slagati sa osobnim stavom autora ovoga teksta.
Podiglo se puno prašine ovih dana oko Poljuda. Ljubimac Torcide, Franck Ohandza, od milja zvan Frane Zolja, ne želi potpisati novi ugovor s Hajdukom. Ohandza, bivši najbolji strijelac drugoligaške družbe, dočekan je u gradu pod Marjanom kao spasitelj. U dresu Sesveta je zabijao, nakupilo se poprilično lijepa brojka na kontu pogodaka. Tako je, tada još Franjo iz Sesveta, s istoka Zagreba, u pratnji svog menadžera došao do sadašnjeg „savjetnika“ Dinama, Zdravka Mamića, uz nadu da će mu Zdravko ponuditi ugovor od minimalno 10-ak tisuća eura mjesečno. Da se ne lažemo, igrao bi Franjo i besplatno, jer nije lud ni on, a ni njegov menadžer – pa Dinamo je prodao Hrvoja Čalu svojevremeno za 3 milijuna eura. Žalosno je što smo se tada smijali Čali, a danas bi bio ravnopravan u trci za prvih 11 reprezentacije.
Zdravko je tada znao sve o svakom igraču u svakom kutku svijeta, a kako onda ne bi znao što se događa s dobrim igračem u susjedstvu, 20 minuta skupim autom od Maksimira do Sesveta. Znao je Mamić da je Franjo dobar igrač, ali ipak nedovoljno dobar za Dinamo. Zahvalio se menadžeru i dao mu za cestarinu do Splita usmjerivši ga na mjesto gdje će Franju dočekati raširenih ruku. Potpisao je Franjo, u daljnjem tekstu Frane, odigrao par utakmica, oduševio Torcidu i tada je zapuhala bura, a Frane nespreman na takvu promjenu vremena se ozlijedio.
I igrao je Frane po principu jedan prema tri: „Jedan tjedan igram, tri tjedna sam na rehabilitaciji.“ U to malo vremena što je odigrao, pokazao je kvalitetu, ali nedovoljnu da predsjednik Kos nađe tri tisuće eura mjesečno više od Hajdukove prve ponude. Doduše, kaže Kos: „Ponudili smo i više, al kroz bonuse“. Je li mislio na broj nastupa, pogodaka, hajdučkih namaza i hajdučkih papuča za plažu…to ne možemo znati.
I tu je onaj dio zbog kojeg će Hajduk, dok ne dovede privatnog vlasnika, zaostajati za Dinamom, a i Rijekom pa i Osijekom. Mamić je dao basnoslovni ugovor Junioru Fernandesu iako je Čileanac bio teško ozlijeđen. Da ga je tražio tri tisuće eura mjesečno više, Zdravko bi iz džepa izvadio kompletan iznos. U današnjem nogometu, gdje se sve, nažalost, vrti oko novca, pomalo je neozbiljno, smiješno, a opet i žalosno i tužno otezati s pregovorima s igračem kojeg želite zadržati, zbog tri tisuće eura mjesečno.