Monotonija ubija. Brzo dosadi. Cristiano Ronaldo osvojio je Zlatnu loptu za 2016. godinu. Očekivano, dosadno i monotono. Portugalac i Leo Messi uzeli su koncesiju na minimalno deset godina i pretvorili nogomet u svoje privatno vlasništvo. Treći igrač koji bi ih ugrozio ne nazire se ni na mapi pa da se barem stvori privid „trijumvirata“.
Nestala su vremena kada se kao i u Ligi prvaka teško branio naslov prvaka, kada se svake godine pojavilo novo ime u kategoriji „pobjednik“. Prije samo deset godina osvojio ju je jedan obrambeni igrač, Fabio Cannavaro. Odmah iza njega smjestio se reprezentativni kolega Gigi Buffon. Kada ćemo dočekati dobitnika iz obrambenih linija teško je reći, pogotovo ako pogledamo kako se nogomet postepeno amerikanizira. Pitanje je vremena kada ćemo dočekati zatvorenu „Superligu“ najbogatijih klubova po primjeru na američki NBA.
Nogometni šefovi ne žele više razne istočnoeuropske, siromašnije klubove u elitnom natjecanju. Elita ne želi igrati pred pet tisuća ljudi na otužnom Maksimiru, oni žele svjetla reflektora u velikim, europskim metropolama, uglađenom publikom i skupim televizijskim pravima i još skupljim reklamnim prostorom. Žele svaki tjedan nove „El Clásice“, „Der Klassikere“ i ostale utakmice bogatih, „ruskih“ i „katarskih“ klubova.
Michel Platini svojedobno je, da bi pridobio glasove manjih saveza, omogućio lakši put njihovim klubovima u Ligu prvaka. Tamo gdje im do tada nije bilo „dozvoljeno“ ući. Tamo gdje su se i oni mogli ogrebati za Uefine eure, osigurati si godišnje budžete s par dobrih utakmica u kolovozu i kvalifikacijama. Tamo gdje su u najbolji izlog mogli staviti svoje najnadarenije eksponate i čekati milijunske iznose bogatih klubova iz Liga petice. Tamo gdje su pretrpjeli šest poniženja u grupnim utakmicama, a sve u svrhu zarade. Taj koncept nije dao rezultata jer su često odmah nakon ulaska u skupine, u ljetnom prijelaznom roku, odlazili igrači koji su ih upravo u te skupine i doveli. Ne treba ići daleko u prošlost i sjetiti se Marka Pjace i Marka Roga.
Iako smo povezali Uefinu Ligu prvaka i Fifinu Zlatnu loptu, sve se može staviti pod isti nazivnik. Svi igrači u izboru za Zlatnu loptu zarađuju svoju plaću u europskim klubovima, a da se vratimo na prvotnu misao da se dvojac iz Španjolske pretplatio na nagrade, dovoljno je shvatiti da je Luka Modrić završio na 17. mjestu s jednim jedinim bodom. Bodom koji mu je dao hrvatski izbornik Ante Čačić. Modrić koji je jedan od glavnih igrača Real Madrida i koji je imao zasluge u osvajanju Lige prvaka nije prepoznat od nogometnog svijeta kao netko koga treba uzeti u obzir i smatrati dostojnim nagrade u danima kada igra nogomet života.
Čemu se onda mogu nadati ostali?