Kovačević mora prelomiti: On je kronično van forme!

Dinamo je sinoć remizirao protiv Vikinga u prvoj utakmici play-offa Lige prvaka pa će po prolazak morati na sjever Europe, u Norvešku. I da je naš prvak upisao pobjedu, jasno je da bi odluka padala u Stavangeru u uzvratu, iako, moram priznati, u jednom trenutku činilo se da bi Dinamo mogao već na Maksimiru u slavljeničkom raspoloženju riješiti sve dileme.

Nakon 20 minuta plavog uragana, dva pogotka i baš dominantne igre, pa i uzdrmane vratnice Luke Stojkovića, činilo se da je to dan u kojem Modrima sve polazi od ruke, dok su prvaci Norveške dosta griješili i djelovali nedoraslo ovakvom Dinamu. A onda jedna greška do tada odličnog Mišića i sve se okrenulo naglavačke. I dok Mišiću opravdanje za grešku možemo pronaći u namjeri da izbije tu loptu daleko od gola bez suvišnog kompliciranja, a izostala je tehnički kvalitetna izvedba tog ispucavanja, za ono što je Valinčić napravio 13 minuta kasnije teško je pronaći nekakvo suvislo objašnjenje.

Moris Valinčić je već predugo u lošoj formi, gol protiv Thuna donio je prolaz, možda dijelom zavarao i dao dojam da se diže u formi, ali to jednostavno nije tako — nakon ozljede Moris nije pravi i jednostavno se ne nazire kad će je uhvatiti. Kriva pozicioniranja, kašnjenje u reakciji i nerezonske odluke u defanzivnom dijelu igre kronična su dijagnoza njegove igre. I dok u ofenzivnom dijelu njegove prezentacije možemo okarakterizirati solidnima, defanzivno to ne izgleda dobro. Dolje, uz sam teren, kada vidiš i lice i poglede igrača, jasno se vidi njegova nesigurnost, vidi se koliko se iznenadi kad vidi nekog igrača iza svojih leđa.

Kovačević mora odlučiti!

Mario Kovačević je Valinčiću dao ogroman prostor nakon ozljede, čak je trpio i prozivke zašto ga forsira u proljetnom dijelu kada nije igrao dobro, ali sada je krajnje vrijeme da ozbiljno promisli o hijerarhiji na desnom beku. Niko Galešić je puno puta pokazao puno dobrih stvari na toj poziciji, koja mu ipak nije primarna, već dugo igra u zaista dobroj formi, iako ne treba ni njega glorificirati — imao je i on propusta, ali one koje je puno lakše shvatiti nego Valinčićeve. Iako je u Dinamo došao za 50 000 eura, svoje minimalne minute odlično je iskoristio i Paul Tabinas — kako danas djeluje Valinčić, i to je opcija o kojoj valja razmisliti; ako bi i curio iza, Tabinas bi sigurno donio puno prema naprijed.

A Valinčić je pokazao i u Istri i u prvom dijelu prošle sezone u dresu Dinama da zna i može, da ima kvalitetu za dres Dinama, samo to je Dinamo — tu se nikoga ne može čekati dugo, a Morisa se čeka predugo. Na njemu je da pronađe način kako se vratiti na tu razinu kada ga se spominjalo i u kontekstu Svjetskog prvenstva, na Kovačeviću je da donese tešku odluku. Teška će biti i ako se u Stavangeru odluči za Morisa, ali i ako se odluči za jednu od dvije preostale opcije.