Hajduk Split još jednom je razočarao svoje navijače izgubivši prvenstveu utakmicu protiv Šibenika 0:1. Splićani su tako vezali dva poraza, a to im je treći poraz u ovoj sezoni.
Novi poraz posebno je pogodio legendarnog Zorana Vulića, kojeg je nakon utakmice nazvao index.hr kako bi ga upitali u vezi alarmantnog stanja na Poljudu:
”Sve je toliko puta rečeno. Očito smo se negdje zamjerili bogu. Ne branim Hajduk, ali činjenica je da se liga kvalitetom izjednačila, ako iz priče izuzmemo Dinamo. Šibeniku svaka čast. Ljudi su došli po bodove, odigrali su taktički jako dobro i zasluženo su pobijedili. Više bih volio da je Caktaš odmah na početku zabio pa da smo do kraja odigrali nikako nego ovako. Bodovi su jedino jedini važni, a umjetnički dojam ostavimo Milki Babović. Hajduk je danas igrao s četiri napadača, a opet nisu mogli zabiti gol. Treba vidjeti gdje je problem. Ljudi u klubu valjda znaju gdje je kuršlus i na njima je da ga riješe. Mi ostali možemo samo nagađati”, detaljno objašnjava Vulić.
Vulić je potom otkrio kako njegova generacija nije osjetila ružno skandiranje navijača:
”Nama se to nije nikad dogodilo, ali danas su druga vremena. Promijenilo se sve pa su se tako promijenili i igrači i navijači. Važno je reći da smo mi svaku utakmicu topili dres, krvarili za Hajduk. Naravno da smo imali i slabijih izvedbi, ali dali bi ruku protivniku i danima živjeli za iduću utakmicu kad ćemo navijačima pokazati da je ono prije bio samo loš dan. Navijači su to znali. Upravo se to promijenilo. Danas u Hajduku igraju stranci koji ne razumiju što znači Hajduk i kakva je čast nekad bila igrati za taj dres. Nakon poraza od sramote ne bih danima na rivu izašao. Sakrio bih se doma. Nije mi palo na pamet doći u grad pa da me netko vidi i kaže: ‘Vule, a, a što je to bilo?’ Radije bih u zemlju propao. Moja generacija je molila boga da nas ne prodaju, a danas je obratno, djeca jedva čekaju otići iz Hajduka. Nekad je postojao uzajamni respekt između nas i navijača. Danas toga više nema. Izgubili smo temperament koji nas je krasio, izgubili smo identitet”, priča Zoran Vulić.
Ogorčenje je prisutno kod većine bivših igrača Hajduka, mnogi se ne osjećaju poželjno kad dođu na Poljud i nisu u dobrim odnosima s klubom:
”Pogledajte tko danas sjedi u loži Bayerna. Tamo je Beckenbauer. U loži Liverpoola sjedi Dalglish. A tko sjedi u loži Hajduka? Mi se možemo zajedno naći na sprovodu kad netko umre. Danas ni klince više nije briga za povijest Hajduka. U Nantesu i Mallorci mi je bilo normalno da naučim sve o povijesti kluba. Kad sam prvi put vodio Hajduk, odmah sam igračima pokazivao slike slavlja s rive, pa videa kad smo igrali četvrtfinale Lige prvaka… Želio sam da znaju gdje su došli. Igrao sam skupa sa Šurjakom, a živjeli smo nekih 150 metara jedan od drugoga. Bio sam mulac i nakon treninga sam točno znao kojim putem će on proći samo da mu još jednom kažem: ”Ej, Šuro.’ Bila mi je čast nositi torbe njemu, Bići Mladiniću i svim starijim igračima. Danas mladi igrači i klinci možda ni ne znaju tko je Alen Bokšić. A tko će ih i naučiti? Najviše me boli jer mislim da se više nikad neće vratiti to poštovanje”, smatra Vulić.