Dinamo je u velikom derbiju 33. kola SuperSport HNL-a pobijedio Hajduk na Poljudu 3:1. Derbi je za tportal komentirao legendarni Zoran Vulić.
Premda se i dalje ima igrati, Hajduk je s ovim porazom napravio golem korak unatrag i vrlo vjerojatno je ostao bez šansi za 20 godina sanjanom titulom prvaka.
‘Nažalost, mislim da je sad sve gotovo. Znam da se treba nadati i vjerovati sve dok ti matematika daje to pravo, ali Hajduk ni mentalno ni fizički nije dorastao ovoj borbi za naslovom. Sve ono što nam se nudilo, što nam se davalo punih 11 i pol mjeseci, nismo znali uzeti. Nikad bliže, a nikad tužnije’, razočarano nam je rekla na početku razgovora igračka i trenerska legenda Hajduka Zoran Vulić, koji je nastavio:
‘Priča je slična kao i lani, ali sad je još i tužnija. Zato što Dinamo ove sezone nije bio ni sjena one momčadi od prošle godine. Zato mi je posebno krivo i zato ovo ne mogu ni prihvatiti ni prežaliti. Št0 se tiče same utakmice, u prvom poluvremenu nismo vidjeli baš puno toga. Igra je bila ratnička, gledali smo više neko obostrano nerazumijevanje, nego nogomet, a onda je trener Dinama napravio ključan potez i tu je dobio utakmicu. Dinamo je u nastavku s 4-3-3 prešao na 4-4-2 ili 3-5-2, Pjaca i Pierre Gabriel su se digli visoko, Dinamo je stalno imao dvije šponde i duge lopte su gađale Petkovića i Kulenovića. Kad je Petković ušao, Dinamo je postao Dinamo. Imali su dva napadača, dva visoka napadača, svaka divlja lopta je bila njihova, odlagali su je na bok o tako su zabili drugi gol. Tim taktičkim potezom Dinamo je srušio Hajduk i vrlo je blizu naslovu prvaka. Ne mogu vjerovati da je Gattuso imao negativan rezultat, a do zadnjeg je čekao s uvođenjem Trajkovskog. Koga briga hoćeš li izgubiti 2:1 ili 3:1 ili 4:1, ako to je svaki bod važan da ostaneš u borbi za titulu. Kad je primio drugi gol, Hajduk je morao ići va banque. Vidjeli smo da je na duge lopte u 16 metara Dinamo loše reagirao. Tako je Livaja zabio, tako su nastale one situacije kad je Hajduk tražio penal. Dinamo se očito nije dobro snalazio u takvoj divljoj igri, a Gattuso je tvrdoglavo odbijao staviti Trajkovskog da pomogne Livaji.’
Vulić se slaže da je Lučićeva glupost u dobroj mjeri odredila susret, ali se ne slaže da je taj trenutak bio presudan.
‘Naravno da te onakav gol poremeti, ali Livaja je maestralnim golom vrlo brzo izjednačio i Hajduk se odmah vratio. Jednostavno, mi nismo dobro psihološki pripremili ovu utakmicu. Nama je i nula bila top rezultat. Sve osim poraza. Mogli smo napraviti sve, samo nismo smjeli izgubiti. I što ti napraviš… Ako treba, zatvori utakmicu, zatvori sve, pogini za taj bod. Nije mi jasno ni što je Gattuso dobio s uvođenjem Durdova i Hrgovića. Dvije lijeve noge na desnoj strani i Bamba koji je ostao u napadu uz Livaju. Pa nije Bamba igrač koji će ti nešto donijeti skok igrom. Hajduk je trebao dugim loptama napadati 16 metara Dinama i to je bio jedini recept je su Modri s Mišićem. Sučićem. Baturinom, pa Kačavendom i Rogom bili dominantni u sredini. Po tko zna koji put smo izgorjeli. Bojim se da ćemo dobiti kompleks koji bi mogao biti poguban. Znači, dvije godine zaredom imaš sve u svojim nogama, oba puta ti dolazi ranjivi Dinamo i ti sve uspiješ uprskati. Od trenutka kad je ušao Petković i kad je Dinamo zaigrao s dva napadača, priča je bila gotova.’
Pomalo paradoksalno, ali lako bi se moglo dogoditi da susret Hajduka i Rijeke odluči prvaka, a tada će Modri navijati za Splićane.
‘Tako je, Hajduk će igrati za Dinamo, ali ne trebamo mi nikoga gledati. Od samog početka Hajduk je trebao gledati samog sebe i nikoga drugoga. Stalno smo nešto kalkulirali, ako ćemo ovdje ovo, ako ćemo ondje ono, kad će ovo, kad će ono, a nismo gledali u svoje dvorište. Budimo pošteni, u zadnjih pet utakmica smo osvojili dva boda. To prvak ne radi. To ne radi ni prvak u Bangladešu. Nitko nam nije kriv, sami smo si krivi jer smo prosuli nešto što je bilo nemoguće prosuti.’