Slaviša Jokanović, legendarni nogometaš koji je igrao za Vojvodinu, Partizan, Deportivo i Chelsea, u podcastu Mojih Top 11 prisjetio se nezaboravnih utakmica koje su u kvalifikacijama za Euro 2000. igrale Srbija i Crna Gora protiv Hrvatske.
To su bile prve poslijeratne utakmice nogometnih reprezentacija novih država te su ih pratile enormne tenzije. Osim toga, ulog u njima je i bez (po)ratne prtljage bio velik jer susjedi i veliki rivali borili su se za plasman na Euro.
Obje utakmice završile su remijima. Nakon one na Marakani u Beogradu (0:0), koju je obilježio nestanak struje na stadionu usred meča, slijedila je odlučujuća na Maksimiru. Hrvatska je bila favorit te se očekivalo da pobijedi goste i tako ode na Euro. Međutim, završilo je 2:2 te su tako Srbi i Crnogorci otišli na Euro, a Hrvatska je ispala. Jokanović, koji je igrao na Maksimiru, ovako se sjeća drame:
“Sjećam se kako je, nakon što je sudac označio kraj utakmice, nastupila tišina na Maksimiru. Bio je muk. Hrvatima nitko nije zviždao. Mi smo slavili, a Hrvati su naglavačke ispali. Bili su šokirani jer im je to jedino veliko natjecanje koje su propustili. Oni su, računajući da će nas lako dobiti, slavili pred utakmicu. Pjevao je Kićo Slabinac, Severina… Došli smo im na klanje, ali nije tako ispalo.”