Ljigo, idiote! Srbi poludjeli zbog onoga što je napravio Piksi

Dragan Stojković otišao je s klupe Srbije, ali neke stvari ostaju visjeti u zraku puno dulje od mandata. Jedna od njih zove se Aleksandar Pavlović. Danas igrač vrijednosti oko sto milijuna eura. Standardan u Bayernu, miran, siguran, bez viška riječi. Upravo takav kakvog Srbija godinama traži, a nikad ne nađe. Problem nije u tome što je Pavlović izabrao Njemačku. Problem je u tome što ga Srbija nije zadržala. I to ne zato što nije mogla, nego zato što nije htjela slušati. Piksi je tada govorio s visine, iz pozicije moći koja ne trpi nijanse. Njegova poruka bila je jasna, čak i kad je pokušavala zvučati pedagoški. Nemaš što pitati, nemaš što vagati, dokazuj se pa ćemo vidjeti.

Zapravo, rekao je i doslovno: “Na njemu je da se dokazuje. Da li će igrati… Pratimo još dosta njih. Neću o imenima da ne dobiju publicitet, ali ću reći da ima dosta neiskrenosti. Sve češće bude: ‘Ovi su me zvali, hoćete li i vi ili ja odoh tamo’. Te stvari se ne tolerišu.” Ta rečenica danas zvuči hladno. Ne zato što je stroga, nego zato što je promašila trenutak. Pavlović je tada već igrao ozbiljan nogomet. Umjesto da se takvog igrača zaštiti i privuče, dobio je lekciju o lojalnosti, tonu i hijerarhiji. Njemačka je reagirala instinktivno, vidjeli su potencijal, otvorili vrata i nisu postavljali pitanja na koja već znaju odgovor. Srbija je, s druge strane, filozofirala, čekala, odmjeravala autoritet i ostala bez igrača koji bi danas bio temelj reprezentacije, a ne tema rasprave.

Ironija je potpuna kad se danas u Beogradu piše kako je Pavlović “izmaknuo”. Nije izmaknuo, pušten je. Stojković je imao svoje uspjehe, ali ovo je pogreška koja nadilazi poraze i tablice. Ovo je strateški promašaj, podsjetnik da se reprezentacija ne gradi samo taktikom i disciplinom.