Ovo je bio jako težak zadatak. Vjerujem da gotovo svaki nogometni fan ponekad voli pričati o prošlim vremenima te slagati najbolju momčad. Ista priča je i kod nas, pa smo zato odlučili predstaviti našu momčad desetljeća. Inspirirao nas je goal.com koji je prije šest i pol godina objavio svoju momčad. Priredili: Ivan Pavić, Ivan Soldo & Zrinka K..
11 NAJBOLJIH 2000-2010
Vratari
1. Gianluigi Buffon (Ivan Pavić)
Iako s godinama mnogi igrači ne igraju kao u „najboljim godinama“, Gigi je kao vino. Što stariji to bolji. U Juventus je prešao iz tada moćne Parme 2001. godine za i sadašnje prilike astronomskih 48,5 milijuna eura. Prije 16 godina takav novac – za vratara! Jedan od najboljih transfera svih vremena. I svake sezone nas iznova oduševljava. Ostao je u Juventusu nakon afere s namještanjem utakmica i vratio ga na staze stare slave. Osvojio je mnogo trofeja i nagrada, a izdvojimo vjerojatno najdražu – prvak svijeta s Italijom 2006. godine.
2. Oliver Kahn (Ivan Soldo)
Ovo je možda i najteži odabir. Na umu sam imao Kahna, Buffona i Casillasa. Ipak, odlučio sam glas dati legendarnom Oliveru. Dobro je poznato da se radi o jednom od najvećih vratara svih vremena. Treba posebno istaknuti da se radi o jedinom vrataru u povijesti SP-a, koji je osvojio Zlatnu loptu! Bilo je to 2002. godine u J. Koreji i Japanu, a tamo je primio samo tri pogotka. U grupi od Irske te u finalu protiv Brazila kad ga je legendarni Ronaldo probušio dva puta. U dresu Bayerna uzeo je čak 23 trofeja i mnoštvo individualnih nagrada. Poseban mi je bio zbog luđačkog pogleda. Imao bi osjećaj kao da se sprema za rat, a ne za nogometnu utakmicu. Takav stav mi itekako nedostaje u današnjem nogometu. Strast i nevjerojatna glad za pobjedom.
3. Iker Casillas (Zrinka K.)
Kao dvadesetjednogodišnjak je zaigrao, kao zamjena za ozlijeđenog prvog golmana madridskog Reala Césara Sáncheza, u finalu Lige prvaka 2002. Serijom sjajnih obrana doveo je Madrižane do pobjede i postao „jedinica“ kraljevskog kluba. U godinama koje su uslijedile postao je jedan od simbola Reala, ali i španjolske reprezentacije. Smiren i profesionalan, sjajnih refleksa, vođa i gospodin na terenu i izvan njega, zbog ponekad čudesnih intervencija prozvan i „Saint Iker“. Osim po brojnim naslovima s klubom i reprezentacijom Casillas je apsolutni rekorder po broju nastupa u Ligi prvaka (163).
Počasni članovi: Petr Čech, Dida, Santiago Canizares, Francesco Toldo, Victor Valdes, Julio Cesar, Victor Baia, Edwin van der Sar, Rogerio Ceni…
Desni bek
1. Javier Zanetti (I.P.)
Ikona Intera. Kapetan. U talijanskom klubu odradio 19 sezona, od 1995. – 2014. Staložen, miran, bez ekscesa, poštivan od suigrača i suparnika. Pravi gospodin na terenu. Iako je bilo boljih u određenom razdoblju, njegova konzistetnost ga stavlja na ovu listu.
2. Cafu (I.S)
Sjećate li se kad je napravio trostruki sombrero na Nedvedu? Cafu je bio nevjerojatno brz i energičan nogometaš. Bio je konstantna prijetnja za protivnička vrata. U Romi je osvojio naslov 2001. godine, a onda dvije godine poslije otišao u Milan. Za Brazil je upisao 142 nastupa te postigao 5 pogotka. Vjerojatno ni sam ne zna koliko je trofeja osvojio u karijeri (28). Brazilac je jedini nogometaš koji je nastupio u tri finala svjetskih prvenstava.
3. Cafu (Z. K.)
Sa 142 odigrane utakmice igrač je s najviše nastupa za brazilsku reprezentaciju, a boje „karioka“ je branio na čak četiri svjetska prvenstva (od čega su bili pobjednici dvaju – 1994. i 2002.). Najveći dio karijere proveo je u Romi, a ostao je zapamćen po taktičkoj inteligenciji i iznimnim tehničkim vještinama.
Počasni članovi: Gianluca Zambrotta, Philipp Lahm, Dani Alves, Maicon…
Lijevi bek
1. Roberto Carlos (I.P.)
Po mnogima i najbolji lijevi bek svih vremena. U Realu proveo 11 sezona, standardan, siguran, brz i nezamjenjiv u brazilskoj reprezentaciji. Ostat će upamćen po jednom od najsnažnijih i najprodornijih udaraca te nekim maestralnim golovima iz slobodnih udaraca.
2. Roberto Carlos (I.S)
Ovdje stvarno ne znam što bih dodao. Kolega je praktički sve napisao što treba. Dodao bi jednu anegdotu iz vremena dok je nastupao za Inter. Naime, tadašnji trener Nerazzurra bio je Roy Hodgson i 1995.godine izjavio je kako Roberto Carlos nikad neće postati lijevi bek, a Brazilac mu je odgovorio kako ne razumije nogomet. Svi znamo što će kasnije napraviti RC.
3. Roberto Carlos (Z.K.)
Zasigurno jedan od najboljih lijevih bekova u povijesti nogometa većinu je svoje karijere proveo u madridskom Realu. Ostao je poznat po iznimnoj brzini i okretnosti, ali prije svega kao izvrstan izvođač slobodnih udaraca. U povijest je ušao njegov „nemogući gol“ za Reala, protiv Tenerifea, iz 1998. koji prkosi pravilima fizike jer je postignut gotovo iz kornera.
Počasni članovi: Bixente Lizarazu, Ashley Cole…
Desni stoper
1. Fabio Cannavaro (I.P)
Zlatna lopta 2006. godine zahvaljujući naslovu prvaka svijeta 2006. godine, kada i prelazi u Real Madrid. Siguran, miran, dobar u igri glavom iako visok tek 176 centimetara. Prava talijanska škola stopera.
2. Alessandro Nesta (I.S)
Ovdje sam vjerojatno malo subjektivan jer sam veliki navijač Milana, ali imam dobre temelje da budem. Talijani su u posljednja dva desetljeća dali jako puno dobrih braniča. Ne bi pogriješio da sam tu stavio Cannavara, ali po meni je Nesta ostvario puno jaču karijeru u klubovima. Iako je Zlatna lopta 2006. godine jako dobar argument, ali po meni je to bio jako čudan odabir. Alessandro je ponikao u Laziju te čak s njima uzeo Serie A. No najbolje stvari stigle su u dresu Rossonera. 10 trofeja za 10 godina. Također je bio član reprezentacije koja je bila zlatna u Njemačkoj 2006. godine. Nestu je krasila vrhunska tehnička igra, snaga i gotovo savršeno čitanje protivnika. Kasnije je igrao sve manje zbog problema s leđima.
3. Alessandro Nesta (Z.K)
Maldinijev suigrač s Milanom je osvojio Ligu prvaka 2003. i 2007. te naslov svjetskog prvaka 2006. s talijanskom reprezentacijom. Smatra se jednim od najboljih stopera svih vremena, a krasile su ga iznimna fizička snaga te izuzetne tehničke vještine.
Lijevi stoper
1. Paolo Maldini (I.P)
Cijelu svoju igračku karijeru proveo u Milanu. Punih 25 godina u prvoj momčadi milanskog diva, dijelio svlačionicu s ostalim velikim stoperima, ali on je uvijek bio tu. Koliko je bio važan na terenu ne može se izraziti statistikom. Lider na terenu, svakog je činio boljim igračem. Koliko ga poštuju na San Siru pokazuje podatak da mu je dres umirovljen te da će ga moći nositi tek njegovi sinovi ako zaigraju za prvu momčad.
2. Paolo Maldini (I.S)
A što ste mislili da ću ovdje staviti? Opet je kolega ušao u moj mozak i sve napisao. Za jedan klub nastupio je preko 900 puta, a još dodajmo čak 126 nastupa za Italiju. Posebno me fascinirao nakon teškog i neugodnog poraza u finalu Lige prvaka 2005. godine protiv Liverpoola u Istanbulu. Gospodski je čestitao svakom igraču Redsa i tako pokazao svoju veličinu. Mnogi ne znaju da je Paolo rođeni dešnjak, ali je uglavnom igrao kao branič i lijevi bek. Mogu još za kraj reći kako mi je jako žao što danas nije dio Milana, ali za to su krivi ljudi koji danas vode klub u krivom smjeru. Bilo je užitak gledati partnerstvo između Maldinija i Neste, a taj dvojac smatram najboljim stoperskim duom u povijesti nogometa. Iako će neki dodati Bares-Maldini.
3. Paolo Maldini (Z.K.)
Omiljeni talijanski kapetan u Milanu je igrao 25 godina te osvojio čak 26 različitih trofeja. Rekorder je po broju nastupa u Serie A (647) te po broju nastupa na UEFA-inim klupskim natjecanjima (174). Zbog iznimnih sposobnosti mogao je igrati na bilo kojoj poziciji u zadnjem redu, a i danas je uzor brojnim igračima i navijačima.
Počasni članovi: Jaap Stam, Lilian Thuram, Carley Puyol, Nemanja Vidić, John Terry, Rio Ferdinand, Sergio Ramos, Gerard Pique, Sol Campbell…
VEZNJAK (1)
1. Zinedine Zidane (I.P)
Sadašnji trener Real Madrida bio je san svakog trenera u veznom redu. Kontrola lopte, pregled igre, dovoljno visok za skok, pravi švicarski nož na terenu. Tri nagrade za najboljeg igrača godine, nagrada najboljeg europskog igrača u zadnjih 50 godina 2004., uspjesi s reprezentacijom (svjetski i europski prvak), Liga prvaka s Realom…Karijeru završio 2006. u finalu svjetakog prvenstva poznatim isključenjem nakon divljačkog udarca Marca Materazzija glavom u prsa.
2. Claude Makelele (I.S.)
Iskreno, ovdje želim imati Pirla ili Gattusa, ali ne radimo najbolju momčad Milana već svijeta! Koliko puta ste čuli da je Real Madrid počeo propadati odlaskom Makelelea u Chelsea? Kao mali još nisam shvaća značaj takvog igrača na terenu, ali s odrastanjem sam shvatio zašto je bio toliko hvaljen. Claudio Ranieri, tadašnji trener Chelseaja, izjavio je kako će Makelele biti baterija u novoj momčadi. I bio je. Dobro se prisjetiti riječi legendarnog Steve McManamana: “Odlazak Claudea iz Reala bio je početak kraja za Galacticose, a isto tako vidite da je nakon njegovog dolaska Chelsea počeo rasti u jedan od najvećih klubova na svijetu. On je bio ključ svega”. Mnogi su navijači njegovu defenzivnu ulogu počeli zvati “Makelele uloga”.
3. Gennaro Gattuso (Z.K)
Možda najmanje talentiran i tehnički najslabija karika u ovoj jedanaestorici, robusni je Talijan svoje mjesto zaslužio iznimnom požrtvovnošću i stavom prema igri. Za ovog bivšeg Milanovog igrača, svaka utakmica je bila najvažnija i u svakoj je davao 110%. Iznimno agresivan i brz slamao je začetke protivničkih napada i spretno započinjao napade svoje momčadi. S Milanom je osvojio dva naslova talijanskih i europskih prvaka kao i dva super kupa dok je s talijanskom reprezentacijom osvojio naslov svjetskih prvaka 2006.
Veznjak (2)
1. Ronaldinho (I.P)
Neki kažu da je prekratko trajao, ja kažem da je trajao dovoljno da pokaže da je najbolji. Kažu također da nije igrao nogomet, nego se igrao nogometa. Očaravao je tih par sezona u dresu Barcelone, bio nezaustavljiv, nepredvidljiv, uživao je igrati i užitak ga je bio gledati. Pamtit će se gol Seamanu, pamtit će se ovacije Santiago Bernabeua nakon što je ponizio Real na njihovom terenu i jadnog Sergia Ramosa koji je tada bio još golobradi dečko. Možda je i zbog toga danas među najboljim stoperima svijeta. Gol Chelseaju iz mjesta nakon plesa oko lopte i bespomoćni Cech na vratima…Ronaldinho je stvarno bio nešto posebno.
2. Ronaldinho (I.S)
Tu nema rasprave. U Barceloni je bio nevjerojatan, pravi vođa koji je svoje suigrače činio boljima. Takve igrače posebno volim i on je upravo takav. Dječački osmijeh ostat će upamćen zauvijek. Nije bilo bitno je li zabio pogodak ili dobije žuti karton, jer on će se i dalje smijati. World Soccer ga je proglasio najboljim igračem desetljeća. Za kraj bi posebno izdvojio “standing ovation” na kultnom Santiago Bernabeu, to je bi poseban trenutak. Čisti dokaz da je Ronaldinho Gaucho znao impresionirati i najljuće rivale.
3. Andrea Pirlo (Z.K.)
Ovaj je talijanski reprezentativac igrao u Bresci, Reggini, Interu i Juventusu no najbolje dane je proživio u Milanu. I u klubovima i u reprezentaciji je bio jednako koristan kao obrambeni, ali i kao ofenzivni vezni. Destruktivac, ali i razigravač lako je izlazio na kraj u duelima sa suparnicima zbog svoje brzine i okretnosti, ali i fine tehnike. Zbog elegancije i mirnoće u ophođenju s loptom dobio je nadimak „nježne noge“. Ostao je zapamćen i kao iznimno dobar izvođač kornera i slobodnih udaraca, ali i jedanaesteraca.
Počasni članovi: Patrick Vieira, Daniele De Rossi, Marcos Senna, Roy Keane, Steven Gerrard, Torsten Frings, Cesc Fabregas, Yaya Toure, Michael Essien, Bastian Schweinsteiger, Riquelme, Kaka, Deco, Xavi…
Lijevo krilo
1. Cristiano Ronaldo (I.P)
Kao da mnogi zaboravljaju njegove godine u Manchester Unitedu. Cristiano je kao teenager ušao u prvu momčad Crvenih vragova i od 2003. do 2009.godine igrao sjajno za momčad Alexa Fergusona. Tri engleska prvenstva i Liga prvaka u tom razdoblju dovoljno govore koliko je i tamo bio uspješan. Sjajan dribler, snažan i visok igrač, jak u igri glavom, jak 1 na 1, odličan izvođač slobodnih udaraca. Jedan od najkompletnijih, ako ne i najkompletniji igrač svih vremena.
2. Ryan Giggs (I.S)
Velški zmaj. Navijači Uniteda danas plaču zbog nostalgije i rado se prisjećaju kako je rušio protivnike po lijevoj strani. Legendarni nogometaš ima točno 963 nastupa za Man. United. Imao je strašan dribling i bio je vraški brz, gotovo pa i nezaustavljiv za mnoge protivnike. Kako zvuči podatak da je čovjek osvojio 35 trofeja u Unitedu? Čudesno!
3. Andres Iniesta (Z.K.)
Smatra se jednim od najvećih igrača svoje generacije, a divljenje javnosti je zaslužio svojim igrama u Barceloni te za španjolsku reprezentaciju. S Barcelonom je osvojio osam naslova španjolskog prvaka, četiri kupa te četiri naslova pobjednika Lige prvaka. Sa Španjolskom se popeo na tron Europe u dva navrata, 2008. i 2012. dok se naslovom svjetskog prvaka okitio 2010. godine. Često je opisivan kao „kompletan igrač“ – kreator, tehnički potkovan, brz i okretan, s odličnom intuicijom za povezivanje igre. „Iluzionist“, „Mozak“ i „Vitez“ samo su neki od nadimaka kojima mu je tepala španjolska javnost.
Počasni članovi: Robert Pires, Arjen Robben, Pavel Nedved, Steve McManaman…
Desno krilo
1. Leo Messi (I.P)
Argentinac koji je briljantniji u ovom desetljeću, ali definitivno zaslužuje i mjesto u prošlome, jer je imao pet sjajnih sezona. Nakon Ronaldinhovog odlaska preuzeo Barcelonu u svoje ruke i učinio ju nezamislivog bez njega. Njegove individualne nagrade ne treba ni nabrajati, a još mu samo nedostaje veliki trofej s reprezentacijom. Na ovo mjesto možete ubaciti i Pavela Nedveda.
2. Luis Figo (I.S)
Legenda portugalskog nogometa. Igrao je za Sporting Lisabon, Barcelonu, Real Madrid i Inter. Napravio veličanstvenu karijeru. Dobitnik Zlatne lopte 2000. godine. Iste godine apravio je jedan od najkontroverznijih transfera u povijesti nogometa. Iz Barce je otišao u Real za velikih 60 milijuna eura. Velika karijera koja je trajala točno 20 godina.
3. Ronaldinho (Z.K)
Iako je i dan-danas simbol nogometne genijalnosti, ovaj je Brazilac zapravo tek nekoliko godina bio u top formi. Čak i u svojim lošijim izdanjima, sa smiješkom na licu, s loptom je radio ono što nije nitko prije, a ni nakon njega. Zaigran, maštovit, brz… Ronaldinho je jedan od rijetkih Barceloninih igrača kojem su se klanjao i Santigo Bernabeu. Od osvojenih trofeja može se pohvaliti naslovom španjolskog (2005., 2006.) i europskog prvaka s Barcelonom (2006.), te prvaka svijeta s Brazilom (2002.). Također, 2005. je dobio nagradu Ballon d’Or.
Počasni članovi: David Beckham, Ariel Ortega, Freddie Ljungberg, Franck Ribery, Robinho…
Napadač 1
1. Thierry Henry (I.P)
Francuz i idol navijača Arsenala, podsjetnik na neka uspješnija vremena Topnika. Pod sunarodnjakom Wengerom igrao nogomet života, bio nezaustavljiv sa svojim dugim korakom i golovima s lijeve strane u suprotni kut nakon. Jedan od najzaslužnijih za Arsenalovu titulu bez poraza. Kasnije u želji za osvajanjem titula prešao u Barcelonu.
2. Samuel Eto’o (I.S)
Ovo je identično teško kao u odabiru za stopera. Ali kod Kamerunca mi je veliko u očima što ima dvije Lige prvaka s dva različita kluba. Bio je glavni u Barceloni pa isto tako u Interu. Ta Liga prvaka u dresu Intera mi ima jako veliku težinu.
3. Alessandro Del Piero (Z.K)
Specijalist za izvođenje slobodnih udaraca, ali i veliki kreativac u igri, ovaj se napadač smatra jednim od najboljih talijanskih igrača svih vremena. Gotovo cijelu karijeru je proveo u Juventusu, a klupski je rekorder po broju nastupa i po broju postignutih pogodaka. S Juventusom je pet puta osvojio Seriju A, četiri talijanska super kupa te jedan talijanski kup i Ligu prvaka. Del Piero se također istaknuo nastupima za talijansku nogometnu reprezentaciju s kojom je osvojio svjetsko prvenstvo 2006. godine.
Napadač 2
1. Ronaldo (I.P)
„Pravi“ Ronaldo. „Debeli“ Ronaldo. Usprkos ozljedama po mnogima najbolji napadač svih vremena. Snažan, odličan udarac, a dribling za sve nogometne sladok*rce.Najbolji strijelac svjetskog prvenstva 2002. kada je Brazilu donio trofej s dva pogotka u finalu protiv Njemačke s najglupljom frizurom u povijesti. Bespredmetno je opće i prepričavati kako je moćan bio, nezaustavljiv, efikasan. Ko ga nije gledao brzo na Youtube i uživajte.
2. Ronaldo (I.S)
Il Fenomeno! Ne treba više ništa dodati…
3. Andrij Ševčenko (Z.K.)
Osim u Dinamu iz Kijeva, golem ugled i niz uspjeha ovaj je Ukrajinac postigao u Milanu. U osam sezona je ondje odigrao 322 utakmice i postigao 175 zgoditaka. S Milanom je 2003. osvojio i Ligu prvaka, čime je postao prvi Ukrajinac kome je to uspjelo. Osim uspješne klupske karijere, bio je dugogodišnji kapetan ukrajinske reprezentacije, a i dalje je rekorder po broju postignutih zgoditaka za nacionalnu vrstu. Također, osvajač je Ballon d’Ora 2004. godine.
Počasni članovi: Dennis Bergkamp, Raul, Francesco Totti, Wayne Rooney, Carlos Tevez, Christian Vieri, Miroslav Klose, Diego Forlan, Zlatan Ibrahimović, Didier Drogba, Patrick Kluivert, Michael Owen, Filippo Inzaghi, David Villa, Fernando Torres, Hernan Crespo…
Puno HVALA ako ste pogledali do kraja, jer sada slijedi nagradna igra!!!
U komentarima napišite koja momčad Vam se najviše sviđa! Dakle, samo trebate napisati redni broj 1, 2 ili 3. Napište kratko obrazloženje zašto Vam se baš ta momčad najviše sviđa! Zatim napišite svoju najbolju momčad, birajte svoju taktiku slobodno. Nagrađujemo 5 najsretnijih članova 🙂
Potrudite se…
https://nogometne-vijesti.hr/transferi/zasto-cristiano-ronaldo-nije-postao-igrac-juventusa-2002-godine-krivac-jedan-cileanac/