Luksemburžanin Sebastien Thill sinoć je pogotkom u 90. minuti donio pobjedu Sheriffu iz Tiraspola, nad favoriziranim Real Madridom.
Nevjerojatna životna priča
Sherrif je s 2:1 došao do novih bodova u drugom kolu ovosezonskog izdanja Lige prvaka. Junak senzacionalne pobjede je Sebastien Thill, koji je zabio u 90. minuti i tako šokirao „kraljeve“.
Dan poslije utakmice, 27-godišnji veznjak u razgovoru za So Foot otkrio je svoju zanimljivu životnu priču. Prije samo godinu dana Thill je još igrao amaterski nogomet.
„Na početku prošle sezone još sam bio u Luksemburgu i igrao za Progres Niederkorn. Odigrao sam prvo kolo, a onda prešao u Tambov u Rusiji pa u Tiraspol. Prije toga sam uz nogomet imao i posao, bio sam zaposlen u općini Differdange te sam i kosio travu na Jos-Haupert stadionu gdje sam nedjeljom igrao. Uz košenje, skupljao sam grančice i lišće koje padnu na teren. To iskustvo me dovelo u posebnu vezu s nogometnim terenima, uvijek ih pomno proučavam prije utakmica.” otkrio je Thill.
I Thillov otac je bio je nogometaš te reprezentativac Luksemburga. Njih dvojica bi po završetku Sebastienovih ogleda u Luksemburgu često znali sjesti i uz pivo i cigaretu raspravljati o njegovoj igri.
„Sazrio sam s godinama. Bio sam lud, htio sam uživati u životu, pušio sam cigarete i pio s prijateljima. I prehrana mi je bila loša, jeo sam pizze u 22 sata. Sad sam izgubio šest kilograma i osjećam se dobro. Imat ću vremena za uživanje kad završim karijeru. Ipak, ne mislim da je tako loše zapaliti cigaretu tu i tamo. Brojni nogometaši su potajno pušači.”, iskreno je priznao Thill.
Osim oca, i Sebastienova dva mlađa brata Olivier i Vincent su profesionalci. Olivier ima 24 godine, a Vincent 21. Obojica igraju u ukrajinskoj Vorskli iz Poltave.
„Kad sam bio mlađi, nikad mi nije bio cilj postati profesionalac. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, moja dva mlađa brata su postali profesionalci, kao i moji prijatelji iz reprezentacije. Bio sam sretan zbog njih i to me motiviralo da im se pridružim. Ne želim svoju karijeru završiti s nekakvim žalom te sam se počeo više truditi. Prve ponude su stigle tek prošle godine. Sad se pitam zašto nisam ranije imao takav mentalitet. Da sam ga imao prije 10 godina, možda bih imao bolju karijeru, a možda bih i sve uprskao negdje vani i vratio se u Luksemburg. Nikad nećemo znati, no ja se to moram zapitati.”
Je li uspio sinoć nakon utakmice razgovarati s nekim od Realovaca?
„Ne, grčevi su me ubili, nisam se mogao ustati! Ali moram reći da su Realovi igrači bili dragi, normalno su se ponašali, nisu bili arogantni. Tijekom utakmice sam dosta razgovarao s Modrićem, pričali smo o utakmici i sučevim odlukama.”