Velika tuga bila je u svlačionici Cibalije nakon što su danas doživjeli vrlo težak poraz od Hajduka u posljednjim minutama.
Cibalija je vodila 1:0 sve do 90. minute, a onda je Hajduk došao do velikog preokreta golovima Marka Futacsa.
Emotivno pismo igrača Cibalije prenosimo u cijelosti:
Tužno i žalosno… Nikad nisam napisao status zbog utakmice, ali dovoljno sam vruć da si ne mogu pomoći. Imam 29 godina, koprcam se po hrvatskoj ligi 10 godina. Pola od tih 10 u svojoj Cibaliji… Ali sad me boli srce i duša. Pola je prvenstva prošlo, možda je naša kvaliteta upitna, mali smo, jadni, nemamo para i još nam i to uzimate, to jedino što nas drži. Svjesni smo da smo us*ani već 18 kola, da je to dno dna. Prvi se stavljam da me se otjera, ako će naša Cibalia biti bolja…
Ali, čekaj malo. Zbog koga mali Filipović roni suze sa 18 godina? Tomašević, momak koji može konju rep iščupati i da ne nabrajam dalje.. Za koga? Za Hajduk? Koji Hajduk? Pa ovo nije Hajduk, ovo je sramota. Hajduk ima ime i navijače, koji su im pokazali kako su uzeli bodove… njihovi navijači su pokazali. I svaka čast pojedincima tamo, na čelu s kapetanom Kalinićem, djecom Juranovićem, Vlašićem, Šimićem, koji su njihova djeca.
I Kaliniću kapa do poda, kad kaže sve sam vidio, sve mi je jasno. E, vidjeli smo i svi mi na stadionu. E, zato ljudi, neće Cibalia ispasti, neće dok je ovog našeg inata. A mi ga imamo. Ima nas 25 tamo koji možda i nismo najbolji za Cibaliju, ali smo tu, jbg, boljih nema. Iza sebe imamo malu vojsku navijača, koja je također izrasla iz inata.
Ponosam sam na sve nas. Glavu gore i nastavimo li ovako, a hoćemo, Cibalia će biti gdje joj je mjesto. Nepravda najjače boli. Hvala svima koji su nam podrška i koji vole svoj klub. I kad nam ne ide, živim za tebe, za svoje Vinkovce.