Od Dinamova dragulja do neriješene zagonetke?
Kad je Martin Baturina ovog ljeta spakirao kofere i zaputio se prema talijanskom Comu, činilo se da sve ima smisla. Mladić koji je u Dinamu izrastao u jednog od kompletnijih i talentiranijih veznjaka HNL-a, odlazio je u klub koji diše ambicijom, koji je nakon dugih godina napokon izborio povratak u Serie A i koji se, na iznenađenje mnogih, smjestio u gornji dom ljestvice. Zvučalo je kao savršena prilika: stabilno okruženje, miran grad, nogometna kultura, trener i momčad koja igraju dopadljiv nogomet.
Ali nogomet, kao i život, rijetko slijedi scenarij koji napišemo unaprijed.
Danas, nekoliko mjeseci kasnije, Baturina sjedi zacementiran na klupi. I to ne kao igrač koji strpljivo čeka priliku, nego kao onaj koji se potpuno izgubio u planovima trenera. U Dinamu je bio “motor” momčadi, igrač koji je diktirao ritam, imao slobodu i ključeve momčadi. U Comu je, zasad, samo promatrač s klupe, bez minuta, bez kontinuiteta, bez prostora da pokaže ono zbog čega je i doveden. I teško se oteti dojmu da je prerano otišao iz Maksimira.
Transfer, vrijedan 17 milijuna eura plus bonusu, bio je financijski ogroman uspjeh Dinama,a i samog igrača te logičan korak za ambicioznog 21-godišnjaka. No, upravo ta ambicija sada izgleda kao dvosjekli mač. Jer koliko god Serie A bila liga koja njeguje taktičku sofisticiranost, ona nije poznata po strpljenju s mladim, neiskusnim igračima koji dolaze izvan Italije. U klubu koji se bori za svaku točku, treneri se oslanjaju na provjerene snage, a ne na talente koji tek trebaju dokazati da mogu igrati u tom ritmu.
U Comu konkurencija u veznom redu nije mala. Klub je doveo nekoliko iskusnih igrača s ozbiljnim stažom u Serie A, što Baturini dodatno otežava put. No, ono što zabrinjava nije samo činjenica da ne igra, nego da ne napreduje. Mladi igrač živi od minute, od pogreške, od iskušenja. Kad toga nema – stagnira. A stagnacija u toj dobi lako preraste u nazadovanje.
Hrvatski nogomet već je vidio slične priče: talentirani igrači koji prerano odlaze, privučeni većim ligama i uvjerenjem da će se “negdje drugdje” brže razviti. A onda se, nakon godinu ili dvije, vraćaju – umorni, potrošeni i bez samopouzdanja te s manje ritma nego kad su otišli. Baturina je predaleko da bi se vratio, ali dovoljno mlad da još preokrene priču.
Možda će se sve promijeniti – možda će trener prepoznati njegove kvalitete. Možda drugi dio sezone bude mirniji i izgledniji za ostanak Coma u Serie A pa Baturina dobije prostor. Talent ima, to nitko ne spori. Ali zasad, dojam je da je napravio korak koji je bio prevelik za trenutak karijere u kojem se nalazio.
Možda je Como danas klub u usponu, ali za Baturinu – zasad je to samo nogometna zagonetka na krivoj strani travnjaka
