Malo tko se ne sjeća jednog najvećih talenata svijeta, igrača koji je trpao protivničke mreže kao na traci, brazilskog velemajstora – Marija Jardela. Fantastični napadač je karijeru počeo u 90-ima u kultnom brazilskom klubu Vasco da Gami. (Net.hr)
Ubrzo je nakon posudbe u Gremio stigao i do Europe, točnije do Porta, gdje je krenula njegova dominacija. Za Porto je odigrao 130 utakmica i postigao 125 pogodaka da bi potom na jednu sezonu preselio u Galatasaray, da bi se ponovno vratio u Portugal, odnosno Sporting Lisabon.
Za Sporting je postigao više pogodaka nego što je skupio nastupa: U 56 utakmica protivničke mreže tresao je 59 puta.
Dva puta je osvajao europsku Zlatnu kopačku, tri puta portugalsku, jednom je bio najbolji strijelac Lige prvaka, dok je u Portugalu gotovo svake sezone bio najbolji topnik lige. Jednom je prilikom Cristiano Ronaldo izjavio kako mu je uzor bi upravo Jardel, što ne čudi jer je Portugalac stasao u Sportingu u isto vrijeme kada je Brazilac zabijao kao od šale.
A onda je uslijedio strmoglavi pad sjajnog Brazilca. Nije dobio pozivnicu za Svjetsko prvenstvo 2002. godine kada je njegov Brazil osvojio prvenstvo te je sve češće počeo tulumariti. Jednom se prilikom ozlijedio nakon što je pijan pao u bazen, a njegov najveći problem postala je ovisnost o kokainu.
“Predozirao sam se 2002. godine. Bio sam budan sedam dana uz kokain. Za sve koji gledaju, znajte da ovo nije pozitivan primjer. Mislio sam da mi se neće ništa dogoditi, da je sve u redu. Pao sam na dno i trebalo mi je jako puno vremena da se ponovno dignem”, rekao je Jardel jednom prilikom za portugalski reality show.
Nakon sjajnih predstava u Portugalu više nikada nije bio isti. Svake godine je bio u drugom klubu i nigdje nije ostavio dublji trag. Letio je od Boltona, Ancone, Newell’s Old Boysa, Goiása, Newcastle Jetsa do Flamenga, Cherno Mora i Rio Negra gdje je 2011. godine zaključio svoju karijeru.
Posljednje informacije su da je Jardel pobijedio u bitci s ovisnošću, a jednom je prilikom naglasio:
“Ono što je najvažnije je da sam živ i da danas mogu reći ne drogi”.