Otišao je jedan od onih pravih… Preminula legenda Hajduka

Split i Poljud danas na svojim plećima nose tihu tugu. Stigla je vijest koja je poput hladnog udarca potresla navijačka srca diljem Dalmacije. U 66. godini života, nakon borbe s teškom bolešću, zauvijek nas je napustio Ivan Gudelj. Legendarni kapetan i igrač čija je snaga na travnjaku nalikovala neukrotivoj dalmatinskoj buri otišao je u tišini. Iza sebe je ostavio trag neizbrisive veličine i jednu od najpotresnijih priča u povijesti hrvatskog i europskog nogometa. Rođen je u Imotskom, a odrastao u Zmijavcima. Prve nogometne korake napravio je u Mračaju iz Runovića, prije nego što je 1975. godine stigao u Hajduk na preporuku Andrije Ankovića.

Odlazak nikad prežaljenog kapetana

Njegov je talent izvirao iz čiste strasti. Brzo je izrastao u neumoljivog predvodnika momčadi. U bijelom je dresu odigrao 362 utakmice i postigao 93 pogotka. Osvojio je prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1978./79. te dva Kupa. Gudelj je pokrivao svaki pedalj terena. Bio je veznjak čija su trka, snaga i neumorna energija nosile Hajduk u velikim europskim okršajima protiv HSV-a, Tottenhama i Anderlechta.

Čekao ga je i kraljevski Real Madrid, s kojim je imao otvoren predugovor. Sa samo 22 godine postao je najmlađi kapetan u povijesti reprezentacije. Prema izboru uglednog L’Équipea, uvršten je i u idealnu momčad Svjetskog prvenstva u Španjolskoj 1982. godine. Njegov nezaustavljivi uspon prekinut je u rujnu 1986. godine. Nakon prvenstvenog dvoboja s Crvenom zvezdom na Poljudu doživio je potpuni fizički slom. Bio je to prvi znak teške dijagnoze — hepatitisa B. Sa samo 26 godina, na samom vrhuncu karijere, morao je zauvijek napustiti travnjak i odreći se svojih igračkih snova.

Godinama se borio s bolešću, ali i bolnom izolacijom okoline. Unatoč svemu, iz te je bitke izašao uzdignute glave. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu, posvetio se trenerskom pozivu i godinama radio s mlađim reprezentativnim selekcijama. Postao je i prvi hrvatski ambasador borbe protiv virusnih hepatitisa. Njegova borba i životni put zabilježeni su u dokumentarnom filmu Ivanova igra i knjizi Hajdučka priča. Iza sebe je ostavio kćeri Ivanu i Đanu, ali i nogometnu ostavštinu koju vrijeme nikada neće izbrisati.