“Ta divna splitska noć” izvjesili su transparent navijači Dinama aludirajući na sramotno ispadanje Hajduka protiv Gzire United, poluamaterskog kluba sa Malte. Naravno, svi se slažu kako je to ispadanje daleko najveća blamaža u povijesti hrvatskog klupskog nogometa. No, zašto se to dogodilo?
Hajduk je tako praktički doživio ‘Game over’ i gore od ovoga vjerojatno ne može. Tako je nekada veliki klub postao predmet sprdnje u Lijepoj našoj, a budimo realni, sami su si krivi za nevjerojatni nered koji vlada u tom dvorištu. Ali, krenimo redom jer postoji puno više od ovih 5 osnovnih razloga zašto je došlo do toga.
1. GURANJE GLAVE U TUĐA DVORIŠTA
Ako je Hajduk prvak nečega onda je to guranja glave u tuđe dvorište. Pod tim se misli i na navijače, ali prvenstveno na upravu kluba koja je konstantno komentirala druge klubove. Smetalo im je gotovo sve, a godine su prolazile i trofejna suša u Splitu sada je na šest bolnih godina s tim da će se teško nešto popraviti u budućnosti. Puna su im usta bila Dinama, pa i Rijeke, koja ih je inače tako prešišala da se čini kako je Rijeka svjetlosnim godinama ispred Hajduka. Znam, očito ih boli što su im mrski Riječani pred očima odradili solidne ‘eurosezone’ u skupinama Europe lige, nešto što je Hajduk uspio tek jednom i to u sezoni 2010/11.
Hajduk je tako pao u totalnu prosječnost hrvatskog nogometa, a teško je bilo što predvidjeti zbog toga. Toliko energije potrošeno na komentiranje drugih, i to MNOGO uspješnijih od njih samih.
2. NAPAD NA REPREZENTACIJU
Vjerujem kako je sramotno ‘Dabogda sve izgubili’ duboko odjeknulo u hrvatskom narodu. Podsjećamo, to se dogodilo za vrijeme europskog prvenstva u Francuskoj 2016. godine. Nakon toga mnogi su doslovce zamrzili hajdučke navijače koji su otvoreno gurali bojkot prema reprezentaciji. To je bio tako blesav potez koji će im se u narednim godinama itekako osvetiti. Sjećate li se onih bisera koji su provocirali tako što bi na profilne slike na Facebooku stavljali reprezentacije protiv kojih je igrala Hrvatska. Da, tako su izražavali podršku našim protivnicima i namjerno huškali svojim blesavim komentarima.
Ali, bilo je tako simpatično gledati kako su to radili prošlog ljeta: Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija, Engleska i tek su onda dočekali poraz u finalu protiv Francuza. Ali, nema veze. Mi smo imali ljeto iz snova, a oni su se grizli cijeli turnir, DOSLOVCE! I tako, danas Hajduk biva izbačen od poluamaterskog kluba dok je Hrvatska postala poznata diljem svijeta, još jednom nakon one 98.
3. NEREALNI NAVIJAČI
Takvu sortu ljudi teško je razumijeti. Prije svega, divim se navijačima Hajduka kad se pjeva u čast voljenog kluba, ali kad gotovo 70-80 minuta pjevaš vrijeđajući Dinamo ili Rijeku onda nešto nije u redu s tobom. I tako već godinama, i to je nešto zaista sramotno za gledati tijekom prijenosa. Plus, navijači Hajduka nevjerojatno su nerealne osobe koje su sposobne stvoriti tako blesavu sliku o pojedinim igračima. Toliko blesavo da pomislite kako Hajduk godinama igra Europu na jesen te da osvaja trofeje kao na traci.
A što tek reći za tu famoznu ‘ljubav’ prema Hajduku kad im nabijaš one odvratne kazne zbog pirotehnike i izljeva mržnje prema drugima? Kako to komentirati? Kakva je to ljubav? Pročitao sam odličan komentar koji je praktički savršeno opisao odnos Hajduka i Torcide. Navijači su poput nasilnog muža koji ima problema s alkoholm, a klub je poput plašljive žene koja mora trpiti vrijeđanje i fiziško nasilje. Zar nije tako? Golema je cifra od ukupnih kazni koje je Hajduk morao platiti HNS-u i UEFA-i… i to je tako pogrešno.
Plus, samo probajte baciti kritiku na račun udruge, uprave ili igrača, jer onda ste ‘pivač’, ‘izdajica kluba’, i tako dalje… Jednostavno, ne smijete reći nešto kontra njih jer kritike nisu dopuštene iako oni zagovaraju nekakvu demokraciju koja je samo njima jasna. Smiješno…
4. NEDOSTATAK VIZIJE
Koliko puta ste u Hajduku čuli kako je ‘baš taj’ trener pravi izbor za Hajduk? Vjerojatno ni sami navijači Hajduka to ne znaju. Bijeli često vole izvaliti onu da ima duga cesta… i ima je! Ali oni se konstantno vrte u krug i pravi dokaz tome su upravo treneri koji ne mogu ni godinu dana izdržati na Poljudu. Uprava bi redovito bacala priče kako trener ima punu podršku, ali onda bi ga potjerali nakon prvog kiksa. Baš isto je bilo s Oreščaninom koji nema iskustva, ali je sigurno jedan vrlo talentirani trener kojeg su navijači zavoljeli.
Nedostatak vizije odnosi se i na loše kupovine. Bacite samo pogled koliko je Hajduk potrošio na plaće prosječnih stranaca dok su prilike čekali domaći dečki. I to je vjerojtano glavni razlog zašto se dogodi suša u blagajni pa je Hajduk osuđen na prodaju glavnih igrača. I tako iz godine u godinu.
5. SVAĐE U KLUBU
Ovdje ću iskoristiti sjajne riječi poznatog novinara Zdravka Reića koji je godinama praktički u sridu znao pogoditi sa stanjem u Hajduku. Kompletan komentar možete pročitati OVDJE.
Ovo što se događa u Hajduku posljedice su nemilosrdne borbe za položaj u klubu, mnogi će kazati i za vladanje ili barem utjecaj na transfere. Riječ je o tome da je splitski klub odavno postao svojevrsna menadžerska agencija kojoj su važni dolasci i odlasci, dakle inkas, kako bi se zaradilo i onda trošilo na plaće, honorare, premije, nagrade, ali i luksuzan život.
O stanju u Hajduku u ovim prošlim, pa i nedavnim vremenima nitko ne želi govoriti usred navijačke strahovlade pa se svatko, tko se usudi prozboriti ma i najmanju kritiku, izlaže istinskom teroru. Tako ispada da jedino o Hajduku smiju lamentirati članovi vodstva navijača, oni koji se prave nedužni za tu katastrofu koja je srušila splitski klub, jer kažu, brane se time da oni jedino organiziraju izbor članova Nadzornog odbora, a sve drugo je u rukama Uprave. Malo morgen, to su priče za neuke ili zaslijepljene…
Kako naći izlaz iz ovog košmara? Nikako, ima samo jedna formula, a to je prisilna uprava. Naravno, kad bi se netko htio uhvatiti u koštac s nemanima koje svojataju “bijele”.
Hajduče, vrati nam se brzo jer nam bolesno nedostaješ….