Pravomoćno osuđeni kriminalac i bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić dao je intervju u bosanskohercegovačkoj emisiji Telering u kojoj je govorio o sukobima za moć unutar Dinama u kojem je jedna struja na njegovoj strani, a druga na strani člana Uprave i bivšeg policajca Krešimira Antolića. (Net.hr)
Poznato je kako je Zdravko Mamić dobio nož u leđa od svog dojučerašnjeg čovjeka od povjerenja, koji si je sad umislio da je veći Mamić i od samog Mamića…
Zdravko Mamić, po svom dobrom starom običaju, govori kako nikad crnog vraga nije povrijedio, da tek stvari zna reći u efektu: “Stalno pomažem, stalno činim ljudima dobro. Branio sam instituciju Dinama, kluba kojeg sustavno najviše gaze. Naravno, netko me isprovocira, odmah sve ružno, a šutim”, pravda se Zdravko. Sad je počeo sebi prisvajati zasluge za Joška Gvardiola.
“Moj brat i ja smo jučer gledali utakmicu, kao da postoji kolektivni dogovor da se neke stvari ignoriraju. Bolje bi bilo da to na neki način kažu moji prijatelji i bivši suradnici koji su sada u Dinamu. To nije simpatično, niti je normalno, niti je moguće o tome pričati. Ovako bih rekao… Do dana današnjeg moja uloga je još uvijek velika. Naredio sam da se Gvardiol sa 16 godina priključi u prvu momčad, a Zoran je to pretvorio u djelo. Gvardiol danas vrijedi između 120 i 150 milijuna eura”.
Voditelj ga je upitao o količini neprijateljstva s ljudima u Dinamu, na što je Mamić odgovorio:
“Idemo to ovako kazati. Do prije jedno tri-četiri mjeseca, da sam rekao ljudima u Dinamu da je bijelo crno, oni bi rekli da je crno. Danas, kad im kažem da je bijelo bijelo, određeni broj ljudi tamo sve čini da to nije tako. Razmišljam je li moja ljubav prema Dinamu vrijedna toga da se borim za neke fukare, koje su si umislile da su nešto važne, a dok sam bio tamo, nisu se znali popišati da ih netko nije vodio do toaleta. Valovi koji udaraju jako udaraju i teško je ostati na kursu”
Mamić je dalje rekao:
“Da se borim da bi oni bili sretni? Razmišljam da se javno distanciram od određenog broja ljudi koji su počeli potkopavati ne mene, nego temelje Dinama. Oni nemaju sposobnost voditi, da se nitko ne uvrijedi, selo pokraj Laktaša, a kamoli Dinamo. Ali, da, u Dinamu vrije, vrije…”