Roditeljski pritisak na mlade sportaše: Kada koristi, a kada šteti?

Pritisak roditelja na mlade sportaše česta je tema. Uglavnom prevladavaju dva stava: roditelji koji smatraju da bez ozbiljnog pritiska nema napretka i oni koji odbijaju pritisak zbog negativnih posljedica koje ostavlja na djecu. Obje strane su djelomično u pravu, ali nijednoj se strani ne može dati potpuno za pravo.

Istražujući ulogu roditeljskih ponašanja u razvoju životnih vještina kod mladih nogometaša, važno je istaknuti kako pritisak roditelja nije isključivo negativan, već može imati pozitivne učinke ako se primjenjuje na odgovarajući način i u primjerenoj količini.

Kakav je pritisak pozitivan?

Istraživanje Garetha J. Mossmana i Lorcana D. Cronina (2019) pokazuje da pritisak roditelja može biti pozitivan ako je usmjeren konstruktivno, konkretno prema poticanju samousavršavanja i maksimalnog truda kod djece. Drugim riječima, pozitivan pritisak uključuje jasno komuniciranje očekivanja, ali uz naglašavanje važnosti truda, osobnog napretka i svladavanja zadataka, umjesto isključivog inzistiranja na rezultatu. Takav pristup može pomoći djeci u razvoju ključnih vještina kao što su:

Upravljanje vremenom

Blagi roditeljski pritisak može mlade sportaše potaknuti da bolje planiraju vrijeme i strukturiraju obveze kako bi uspješno balansirali između sporta i ostalih aktivnosti. U fazi odgoja legitimno je da roditelji potiču dijete da na vrijeme spremi torbu, krene na trening i odradi domaće zadaće. Na taj način razvija se pojam o vremenu. Ako se to ne vježba, posljedica može biti neorganizirana osoba koja svakodnevno doživljava stres.

Socijalne vještine

Umjereni pritisak može pomoći igračima da se uključe u grupne aktivnosti, nauče surađivati, komunicirati i djelovati unutar strukture tima. Važno je poticati djecu da ustraju u aktivnostima čak i kad nije uvijek po njihovom. Tako se vježba kompromis i povećava tolerancija na stres unutar kolektiva. Umjesto da roditelj reagira na svaku sitnu čarku ili odmah ispiše dijete iz kluba, trebao bi ga usmjeriti na rješavanje problema i poticati ga da sam pronađe rješenje.

Važno je poticati djecu da ustraju u aktivnostima čak i kad nije uvijek po njihovom. Tako se vježba kompromis i povećava tolerancija na stres unutar kolektiva.

Emocionalne vještine

Umjeren pritisak može mlade igrače potaknuti da nauče upravljati emocijama i ostati fokusirani u stresnim situacijama. Zamka je izolirati dijete od svih briga i problema. Naprotiv, kroz probleme, muku i patnju postaje se bolji. Roditeljska je uloga biti uz sportaša u teškim trenucima i pružati podršku, što je zahtjevnije od ignoriranja ili prevelikog zaštićivanja.

Liderstvo

Umjerena razina pritiska može pomoći djeci da nauče preuzimati odgovornost, razvijajući sposobnost donošenja odluka unutar grupe. Ponekad je dovoljan mali poticaj da dijete donese ispravnu odluku koju samo možda ne bi donijelo, poput promjene kluba ili pozicije unutar ekipe. Ako roditelj primijeti da se dijete lomi, potrebno ga je nenametljivo potaknuti za njegovo dobro.

Prema istraživanju, ovaj konstruktivni oblik pritiska pokazao se korisnim jer djeca uče uskladiti očekivanja roditelja s vlastitim sportskim ciljevima, razvijajući pritom zdrave navike i odgovornost. Djeca prepuštena sebi često imaju problema s disciplinom, usvajanjem zdravih navika, postavljanjem ciljeva i procjenom vlastitih kvaliteta. Sličan efekt ima i pretjerana zaštita.

Pozitivan pritisak uključuje jasno komuniciranje očekivanja, ali uz naglašavanje važnosti truda, osobnog napretka i svladavanja zadataka, umjesto isključivog inzistiranja na rezultatu.

OSTATAK OVOG SJAJNOG TEKSTA AUTORA DAMIRA ŠKARIĆA PROČITAJTE OVDJE.