Hajduk sanja bekovski par Mikanović – Strinić, bilo bi to jamstvo prodora prema Europskoj ligi, povratak Mikanovića iz Danske bi pojačao karike dok se Juranović ne oporavi, a Tudor ne proda ili bi se pak Frana oslobodilo obveza da se žrtvuje tamo gdje mu nije pravo mjesto, piše Slobodna Dalmacija.
Strašni planovi
A povratak Ivan Strinić bi bio – top, sve u cilju da se kupuje hrvatsko, vrati domaće, što je prvi naputak sportskog direktora Marija Branca? Koliko smo daleko od te realizacije snova Hajdukova okruženja? Ima li tajnoviti Mario Branco u smartphoneu zakazan termin razgovora s Napolijem, sad kad se krišom vratio iz Salzburga?!
Polako, tek Josip Radošević slijeće i u tom smislu je prvi – pogodak na festivalu “vratimo domaće…” Čekamo da Hajduk službeno objavi Radoševića kad završi sezona u Austriji, danas ili početkom idućeg tjedna. S Radoševićem rješavaju pitanje zadnjeg veznog i lakše raspravljaju gdje će i kad prodati Jeffersona i da li otkupiti Gentsogloua.
No, na bekovima su upitnici, koliko je, dakle, realna da to budu Mikanović i Strinić?!
Toliko se naklapa o Striniću i spominje ga se sve glasnije u kuloarima da naprosto zaslužuje osvrt. Pa čak i Rijeka pojačanih apetita uključuje se u utrku da se osnaži sa Strinićem jer zna već kako se to radi s Napolijem, posuđuje pod Vezuvom, kako su svojedobno i Radoševića doveli…
Može li se Strinića dovesti na “leasing”, na nekoliko mjeseci? S točnih 30 godina ovog ljeta, bio bi garant prodora prema Europskoj ligi. Evo kako stvari stvoje. Najprije desni bek:
1. Dino Mikanović je u Aarhusu i idućeg tjedna bi trebao doći u Split, na odmor. Nikad se do kraja nije dokazao u Hajduku, prodan je u Dansku nekako na brzinu, ali sad je stekao iskustvo i bilo bi intrigantno da se vrati, nekadašnji junior Osijeka uklopio bi se lako u Hajdukovu priču “dovedimo domaće”. Pričekajmo prve korake u tom smjeru.
2. Ivan Strinić je u posebnom položaju i to treba znati. Srcem, da se srce pita, odmah bi došao u Hajduk i tu Rijeka nema šanse. Razum pak nalaže i kaže kako ima 30 godina i da još koju sezonu treba ubrati eure koji u Napoliju nisu mali, između milijun i dva godišnje zarade. Dakle, padaju u vodu priče kako bi ga se moglo posuditi po pola, malo Hajduk, malo Napoli. Istječe mu ugovor dogodine i pred odlukom je ovog ljeta: produžiti u Napoliju gdje igra nedovoljno, slabu minutažu mu daje Maurizio Sarri, ili se pak prodati dalje? Najradije bi negdje dalje u Italiju, u relevantne klubove (Rim, Milano). Kako ga iz tog labirinta dovesti na “leasing” na par mjeseci, do plasmana u Euroligu?! To je zagonetka, tko bi pristao na takvu gimnastiku, je li uopće moguća? Za dvije-tri godine eto Strinića u pomoć. Ovog ljeta? Tko zna…