Ponajbolji napadač svih vremena Zlatan Ibrahimović svakako je nazanimljiviji igrač današnjice. U razgovoru za Corriere della Serra ponovno je privukao puno pozornosti, a kada pročitate što je izjavio, brzo ćete shvatiti i zašto.
“Na travnjaku nikad ne razmišljam na švedskom, to je prepristojan jezik, a na utakmici trebaš biti nešto grublji. Onda razmišljam na slavenskom jeziku, ponekad na engleskom ili talijanskom, ali u obitelji pričamo samo na švedskom.” – rekao je Zlatan.
“Bio sam dijete koje je uvijek patilo. Čim sam se rodio, medicinska sestra me je ispustila s visine od jednog metra i pao sam na pod. Patio sam cijelog života, u školi sam bio drukčiji: ostali su bili plave kose sa svijetlim očima i malim nosom, ja sam imao veliki nos i bio taman. Pričao sam drukčije od njih, hodao sam drukčije od njih. Roditelji mojih kolega iz razreda pisali su peticiju da me izbace iz nogometne momčadi škole, uvijek su me mrzili.” – otkrio je Ibra neugodne detalje iz djetinjstva u Švedskoj.
“Moje prvo sjećanje vezano je za Jugoslaviju. Kada sam tamo bio, još uvijek je bio komunizam. Potpuno drukčiji svijet. Kada je počeo rat, moj otac je tada dosta patio. Svaki dan je dolazila vijest o smrti nekoga koga je poznavao. On je puno pomagao izbjeglicama. Mene je uvijek želio zaštititi, primjerice, nije me pustio na sprovod kada mu je umrla sestra. Međutim, kada mi je brat umro od leukemije, bio sam tu.” – ispričao je svoju ispovijest, a nije zaboravio spomenuti svog idola.
“Definitivno Ronaldo, onaj brazilski. Kao dječak sam ga imitirao. Što se Maradone tiče, on je mitski igrač.”
Unatoč 40 godina na leđima, Ibra je i dalje neizostavni igrač Milanove prve postave.