Nakon što su Mamićevi skupštinari objavili kako su skupili dovoljan broj potpisa za održavanje izvanredne Skupštine, na svjetlo počinje isplivavati još više nepravilnosti u Dinamovom poslovanju, posebno kad je riječ o kupoprodaji igrača. Indexu se javio Ognjen Naglić, član Izvršnog odbora, koji je opisao kako je Dinamo na samo dva transfera ostao bez 8.5 milijuna eura.
Pojasnio je zašto smatra da su Miroslav Rožić i drugi Mamićevi podanici prekršili klupski Statut i jasno je dao do znanja da takvo Rožićevo ponašanje ima i dobro poznatu cijenu. Osim toga, ističe Naglić, je li moguće da u klubu postoji netko tko želi da ga vodi Zdravko Mamić, čovjek koji je pravomoćno osuđen za njegovu pljačku?
Naglić nam je rekao: “Miroslav Rožić, samozvani ekspert za tumačenje pravilnika i Statuta, i njegov pomagač Damir Zorić ponovo grubo obmanjuju javnost. Vidjeli smo to i danas. Tvrde da je IO Dinama postupio protiv Statuta kluba kada nije poslušao odluku Skupštine, koja je tražila da se smijeni član Uprave.”
No što piše hrvatski Zakon o udrugama? Članak 18/2 kaže da “skupština bira i razrješava osobe ovlaštene za zastupanje, osim ako statutom nije propisano da osobe ovlaštene za zastupanje bira i razrješava drugo tijelo udruge, koje bira skupština”.
Shodno tome, u Statutu GNK Dinamo, članak 35/1, crno na bijelo stoji da IO kluba imenuje i razrješava članove Uprave. Dakle, prema Statutu, Skupština je ovlast postavljanja/razrješenja Uprave prenijela na IO kluba.
“Na taj način je Miroslav Rožić doveo u zabludu brojne članove Skupštine, koji sada traže izvanrednu sjednicu Skupštine kluba, a kao razlog navode da je dio članova Izvršnog odbora s predsjednikom kluba odbio provesti odluku Skupštine. I da je tako drastično prekršen klupski Statut. Iz navedenoga kristalno je jasno da to nije bilo tako”, kaže Naglić.
“Ne radi se ni o kakvom sukobu Mamić-Antolić. Naime, dio IO-a i Skupštine ne želi da se grubo krše zakoni RH. Žele da prestane izvlačenje novca iz Dinama, to jest da se Zdravku Mamiću onemogući da iz zbjega u BiH upravlja sportskom politikom kluba, dakle dovođenjem i prodajom igrača”, kaže Naglić.
Uskoro je bio i konkretniji: “Od 2016. do 2021. Dinamo je raznim menadžerima za posredničke usluge isplatio više od 250 milijuna kuna. Inače UEFA preporučuje 3%, a tolerantna marža je do deset posto. Dinamo je u spomenutom razdoblju isplaćivao u prosjeku 18.18%.
Dogodilo se uz to (izvan ovog iznosa) da je posao prelaska Nikole More u moskovski Dinamo vrijedio 9 milijuna eura, a da je u klub ušlo 4.5 milijuna. Za prelazak Ante Ćorića u Romu Talijani su isplatili 8 milijuna eura, a klub je dobio samo 4 milijuna.
I jedno i drugo ‘zahvaljujući’ za klub vrlo štetnim odlukama iz 2014. i 2015. godine. A na to je na sjednici Izvršnog odbora prvi upozorio baš Krešimir Antolić, ustvrdivši da se tako ne može dalje.”
Naglić zaključuje: “Po naređenju iz Međugorja Rožić i Zorić trebaju na svaki mogući način, najhitnije (uoči prijelaznoga roka), spriječiti postavljanje stručnjaka koji će neovisno voditi klupsku sportsku politiku. Tako je klupski rat krenuo onog trenutka kada je IO izabrao za vd. sportskoga direktora Antu Čačića. Prvi cilj je bio Antolić, a onda postupno odmetnuti IO na čelu s Mirkom Barišićem.
Svakodnevno svjedočimo tome da se Miroslav Rožić, predsjednik Nadzornog odbora, stavio na stranu Zdravka Mamića. Prevedeno, predsjednik najvišeg kontrolnog tijela kluba stavio se na stranu čovjeka osuđenog na 6.5 godina zatvora zbog pljačke Dinama! Jesu li toga vrijedni službeni automobil koji Rožić ima 24 sata na raspolaganju ili klupska kreditna kartica kojom plaća svoje privatne svetkovine?
Bi li skupštinari, da nisu bili obmanuti i zavedeni lažnim tumačenjima Statuta, tražili izvanrednu Skupštinu, možda više i nije važno. Mnogo je važnije ima li uopće usijanih glava koje vjeruju da bi Mamić mogao nastaviti upravljati našim najvažnijim klubom iz svoga zbjega. I da će mu oni u tome pomagati. Nažalost ili na sreću, nemojmo se zavaravati. I za to postoji paragraf u KZ-u RH.”